RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA GABRIELA JURKIĆA
(1886-1974)
Galerija Klovićevi dvori, 02. marta – 17. aprila 2005.

Reprodukcije:
1. «Visoravan u cvatu», 1914, ulje na platnu, vlasništvo: Umjetnička galerija BiH
2. «Snježna idila», 1920, ulje na platnu, vlasništvo: Muzej i galerija Franjevačkog samostana Gorica, Livno
3. «Majka», 1915, akvarel, vlasništvo: Umjetnička galerija BiH

Ukoliko želite komentarisati temu to možete na infoBAR forumu - KLIK OVDJE

Gornjogradska galerija koja nas je krajem prošle godine razveselila svjetskom likovnom senzacijom pod naslovom „Dodir pogledima - Dora Maar i Picasso“, za ovo je proljeće također priredila cjelovito predstavljanje jednog od mnogih umjetnika s dvije domovine. Začudnu izložba Gabriela Jurkića plijeni čistom ljepotom slikarskog izričaja, a mnogobrojne ljubitelje kistovne umjetnosti željne sadržaja neupitnih vrijednosti poziva na susret s jednom od najplemenitijih i najautentičnijih umjetničkih osobnosti XX. stoljeća. Više od 190 Jurkićevih slika (ulja, akvareli, pasteli i crteži) izložene su u galeriji obdarenoj prostorom i agilnim kustosima koji mogu i umiju, veliki slikarev opus razmješten širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine, primjereno i cjelovito prikazati, a pratećim sadržajima izložbe posjetiocima prirediti razna zadovoljstva i ugodni boravak.

Povijesno- kritičkom koncepcijom izložbe priređivači su uspjeli, osim dužnog uzvrata struke velikom slikaru, oteti zaboravu i valorizirati Jurkićevo jedinstveno djelo s početka prošlog stoljeća, skrenuti pozornost javnosti na njegov vrsnoćom i količinom nezaobilazni prinos slikarstvu iz razdoblja secesije koja u Hrvatskoj, a osobito u Zagrebu, svojim „gesamtkunstwerkom“ bilježi trajnožareće djelovanje i desetljećima nakon što je bečka središnjica izgubila žestinu, te naposljetku istaknuti Jurkićevo časno sudioništvo u hrvatskom slikarstvu dvadesetih godina prošlog stoljeća. Poklonici slikarstva klasične opredijeljenosti koji u velikom broju hodočaste na izložbe s građom iz razdoblja rađanja modernih izričaja zasigurno će doći na svoje pred impozantnim Jurkićevim pejzažnim opusom jedinstvenog lirskog izričaja.

Uvjerena sam da sagledavanje slikareva razvojnog luka od secesije do impresije, kako u katalogu Jurkićevo stvaralaštvo opisuje autorica izložbe dr. Ivanka Reberski, i prepoznavanje njegova gotovo religioznog odnosa prema fenomenima prirode ili iskonskoj ljepoti zavičajnog krajolika, mogu kod suvremenog naraštaja afirmirati tradicionalne vrijednosti i pridobiti nove poklonike istog vjerovanja u harmonični suživot čovjeka i prirode.

Tko je bio Gabriel Jurkić i kako je dosegnuo do neponovljive slikarske osobnosti?
Potomak je ugledne livanjske obitelji, koja se, po tradiciji, doselila iz Hrvatskog primorja. Njegov djed Niko bio je poznati trgovac o kome se pričalo po cijeloj Bosni. Trgovačke su mu veze bile raspletene od Trsta i Splita do Sarajeva i Carigrada, gdje mu je jedan od sinova kao katolik služio u sultanovoj tjelesnoj straži, što je za ono vrijeme bila velika rijetkost.Odrastajući u imućnoj i brojnoj obitelji Gabriel Jurkić svršio je u Livnu pučku i srednju školu gdje su nastavnici primijetili da Gabriel ima crtačkog dara, što je bilo presudno da dječaka kasnije upute u Srednju tehničku školu u Sarajevu – kao najprikladniju njegovim prirodnim sklonostima. Ćuteći u sebi veliku želju da se posveti umjetničkom zvanju nakon dvije godine napušta tehnički nauk i u okrilju doma priprema se za studij slikarstva. Kopira poznate slike Böcklina i drugih starih majstora i usporedo počinje slikati uljanim bojama religiozne teme i krajolike zavičaja poentilizmom, premda se dotad nije makao iz Livna ni čuo za tu tehniku, kako navodi slikarev biograf u katalogu izložbe. Od 1906. godine đak je zagrebačke privatne slikarske škole B. Čikoša i M. Crnčića. Marljivo crta, iskušava se u portretiranju i odlučno se sprema za daljnji slikarski studij. Tijekom ljetnih praznika 1907. godine priredio je prvu samostalnu izložbu u Sarajevu.

Nakon smrti oca Ante suočen s financijskim problemima moli i dobiva stipendiju Hrvatskog kulturnog društva «Napredak» iz Sarajeva koja mu omogućuje daljnji studij, prvo u Zagrebu na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, a potom u Beču gdje i završava 1909. godine studije na općem slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti, u klasi profesora Aloisa Deluga. Iz tog vremena bilježimo prve javne istupe i uspjehe Gabriela Jurkića i to na glasovitoj proljetnoj Izložbi bečke secesije 1911. godine, te samostalne izložbe u Sarajevu i Zagrebu ujesen iste godine na kojima je izložio uljane krajolike iz okolice Dubrovnika. Godinu poslije s čak 12 slika sudjeluje u okviru Hrvatske sekcije „Lade“ na IV. izložbi ove umjetničke skupine u Beogradu, od Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dobiva značajnu narudžbu za sliku „Grad Jajce“, a 1913. izlaže 18 radova na velikoj izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu. Tijekom slijedeće dvije godine zanima se temom izbjeglica iz Istočne Bosne, radi na opsežnoj narudžbi slike za Bosanski sabor i slika, po mnogima, svoje remek-djelo „Visoravan u cvatu“. Bijahu to, u cjelini uzeto, plodne godine njegova rada i života, jer je osim kritike i publike osvojio i Cazinku Štefu i tako pronašao svoju jedinu ljubav i buduću suprugu.

Daleko bi nas odvelo nabrajanje svih Jurkićevih izložbenih aktivnosti i slikarskih uspjeha u godinama što su slijedile i stoga treba zaokružiti da je bio omiljen među svojim kolegama, da mu nije nedostajalo lijepih priznanja i da je kao član raznih zagrebačkih odbora za pripreme izložbi marno promicao i pomagao umjetnike iz Bosne i Hercegovine. Ipak, da bi učinili potpunim osvrt o značaju i opsegu Jurkićeva ondašnjeg stvaralaštva, posebice treba istaknuti njegovu petu samostalnu izložbu u zagrebačkom salonu Ullrich na kojoj je izložio 226 krajolika iz ciklusa „Zima“, slikanih od 1920. do 1922. što svjedoče o izvorištu Jurkićevih nadahnuća i koji, osnaženi izvanrednim métierom i darom, progovaraju o bogatstvu boja i varijacija u na oko jednostavnoj bjelini zimskoj. Nakon senzacionalnog uspjeha ove izložbe slijedili su pozivi za kolektivne, te narudžbe za ilustriranje knjiga, slikanje religioznih kompozicija i restauratorski rad po bosanskim franjevačkim samostanima. Trebalo je čekati više od deset godina da Gabriel Jurkić ponovno zasjaji na slikarskom nebu novim ciklusom začudnih krajolika i njihovih prirodnih mijena, naslovljenim „Večeri“, o kojima se pohvalno izrazio i veliki Josef Strzygowski uspoređujući ih s djelima Poussina, Bőcklina i Klingera. Bilo je to 1934. godine, također u salonu Ullrich, i od tada pa do ove suvremene izložbe u Galeriji Klovićevi dvori Zagrepčani i publika u Hrvatskoj bili su lišeni užitka gledanja Jurkićevih slika. Razlozi tome više su osobne nego opće društvene naravi. Gabriel i Štefa Jurkić uoči i tijekom Drugog svjetskog rata samozatajno su živjeli u Sarajevu, a 1956. godine povlače se u Franjevački samostan Gorica u Livnu, gdje je slikar u omiljenoj zavičajnoj sredini radio manjim intenzitetom još desetak godina. Problemi s vidom i smrt supruge zaključili su njegov opus sa 1971. godinom, a posljednje godine života proveo je zaštićen starim samostanskim zdanjem, među livanjskim fratrima, časteći se njihovim mirom i duhovnim zadovoljstvima.
Slike Gabriela Jurkića iz njegova više od pet desetljeća izvanredno plodnog opusa djela su neprolazne ljepote i univerzalnih vrijednosti. Znati gledati i veseliti se prirodnim pojavama, sagledavati cjelinu krajolika i naslikati ga u skladnoj kompoziciji boja, tonova i crteža, u potpunosti biti predan slikarskom poslanju i duhovnim vrijednostima, značajke su njegova stvaralaštva. U nadahnutom predgovoru kataloga izložbe Gabriela Jurkića dr. Ivanka Reberski zaključuje kako su umjetnikova posvećenost prirodi koja je ispunila veliko slikarsko razdoblje posljednjih desetljeća Jurkićeva života i njegovi povijesno ovjereni doprinosi secesiji i simbolizmu već sada podjednako nadživjeli svoje vrijeme te da je naše vrijeme doseglo nužni povijesni odmak da pojavu i prinose Gabriela Jurkića sagledavamo i o njima sudimo ne samo prema avangardnom ključu suvremenog trenutka nego prema objektivnoj mjerodavnosti i univerzalnoj vrijednosti ostvarenih djela.

Izložba je ostvarena zahvaljujući novčanoj potpori Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Ureda za kulturu Poglavarstva grada Zagreba, Galerije Klovićevi dvori i sponzora.

Na svesrdnoj pomoći i suradnji priređivači izložbe zahvalnost duguju obiteljima Jurkić i Šunjić iz Pule i Zagreba, Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine iz Sarajeva, mnogobrojnim privatnim kolekcionarima, muzejima i galerijama te javnim ustanovama iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su posudbom građe omogućili ovu retrospektivnu izložbu. Zahvalnost ide i Franjevačkim samostanima iz Bosne i Hercegovine koji već desetljećima brižno čuvaju Jurkićevu slikarsku ostavštinu, a posebno Muzeju i galeriji franjevačkog samostana „Gorica“ u Livnu na nesebičnoj posudbi golemog broja slika i susretljivosti kojom su dopustili da se gotovo cijeli stalni postav Memorijalne galerije Gabriela Jurkića na mjesec i pol preseli u zagrebačku Galeriju Klovićevi dvori.

Biserka Rauter Plančić

Dodatak iz Umjetničke galerije BiH:
Vrijedno je napomenuti da je Umjetnička galerija BiH, pored toga što je ustupila veći dio svoje zbirke G. Jurkića, koordinirala prikupljanje dijela iz privatnih kolekcija i Franjevačkih samostana u BiH te pripremila svu potrebnu dokumentaciju za izvoz, osiguranje i transport djela do Zagreba.
O obimu posla govori i činjenica da je najveći broj djela predstavljenih na izložbi stigao upravo iz naše zemlje.
Stručnjaci ove institucije pripremili su dokumentaciju i ostali materijal (reprodukcije) za monografiju i katalog.