Okruzen clanovima sluzbenog zirija, ciji je predsjednik najcuvenijoj smotri svjetskog filma u Cannesu, Emir Kusturica je, malo prije sto ce proglasiti Festival otvorenim, pred 2200 posjetilaca u dvorani "Louis Lumiere" i milijunskom tv gledalistu, izjavio novinarima:
"Sada sam El Commandante i Gospodin Kino"!

Francuski izvjestaci, na ovoj jedinstvenoj manifestaciji Sedme umjetnosti su, po prvi put spomenuli kako je "Undergound", politicki nekorektan /Zlatna Palma 1995/. Promjena je neobicna i predstavlja pravo cudo jer su stanovnici Hexagone jos od Hélene d'Anjou, Uroseve zene i Solunskog fronta iz Prvog svjetskog rata, nezamjenjivi prijatelji i poklonici velikosrpske politike. Cesto su ugostili Drazu Mihajlovica, de Gaullovog kolegu sa Sorbonne. Nikada Tita, kojemu nije smetalo boraviti u malom hotelu sto i danas postoji, u pariskoj ulici Serpente, pod laznim imenom. Kao predsjednik Jugoslavije, samo je jednom, 1956 godine bio u nezvanicnoj posjeti Francuskoj.

Kusturica uporno ponavlja kako je rodjen nekoliko puta: jedno od tih uskrsnuca dogodilo se u Cannesu 1985, kada je "Otac na sluzbenom putu" osvojio "Zlatnu Palmu". "Za vrijeme komunizma i boljsevizma u mojoj zemlji, Festival je predstavljao jedini izlaz i vrata na koja sam mogao zakucati. Ako su se otvorila, bio je to ogroman odjek. Nikada nisam ni pomislio da bih mogao biti nagradjen, bilo kakvim priznanjem. Malo pomalo, razumio sam, proucavajuci i uvazavajuci ostale filmove koji su dobili "Palmu", poput "Balada iz Narayame", "Yol" ili "Paris-Texas", kako su svi autori vodili racuna o publici a predstavljaju hrabro putovanje u kinematografsku estetiku. To je i karakteristika mojih ostvarenja".

Visok pocetnicki nivo

Upitan sto nije ostao primiti priznanje, srpski sineast Emir je objasnio kako nije vjerovao, da ga zasluzuje. Posebno je bio i narcisoidan, dugo je pripremao povratak na Azurnu obalu te bi mu bilo veoma neprijatno da ponovo, nesto, nije dobio! Uspjeh je obiljezio njegovo postojanje, donio mu privilegije ali i velike patnje te trenutne depresije: "Kada se zapocne na tako visokom nivou, ne moze se, kasnije, ostvarivati bilo sta".

Nakon ovog priznanja, bio bi deprimiran da "Vrijeme Cigana"/Dom za vjesanje/, nije ispunio ocekivanja. Ali, eto, dodijeljena mu je nagrada na najuspjesniju reziju: "Kako nikada nisam snimao s idejom o postizanju bilo kakvog uspjeha, Cannes je mjerilo moga rada. Od jednog do drugog filma, politicki i istorijski okvir je promijenjen.

U doba komunizma, film je sudjen kao veoma angaziran. Deset godina kasnije, komunizam se srusio a ja sam uradio "Underground". Napravio sam ga sa stanovista osobe koja otamo potice, ali je bez bilo kakve ideologije. Obradio sam rusenje moje zemlje, Jugoslavije, i to je sve. I u Cannesu sam bio zrtva zavjere, postojao je savez izmedju bosanskih intelektualaca, francuske stampe i Francuza sto Bosnu smatraju - intelektualnim safarijem.

Na srecu, nisu mogli uticati na ziri /pod predsjednistvom Jeanne Moreau/, pa mi je i druga "Palma" urucena". Izrazi kao politicki korektan ili ne, me plase. Novi papa je politicki korektan? Cini se da jeste. Ako on jeste, sto bih ja bio nekorektan? Politicki korektno se ne slaze sa multinacionalnim interesima. Izmedju "Oca" i "Undergrounda", mnogo sam eksperimentirao. Popravio sam stil i, ,jedino, to je znacajno".

Posto je, navodno, napadnut za licno misljenje i ispoljavanje istog, a ne samo njegovi filmovi, reditelj nastavlja: "Cim se javno oglasite o politici, napadnuti ste. I niko vam ne daje pravo za promjenu misljenja. Nije ispravno napasti film s izgovorom da se ne slazete sa stavovima autora. Moje shvatanje rata u bivsoj Jugoslaviji je, neznatno, razlicito od onoga koje ispoljavaju dvije eminentne licnosti- Noam Chomsky i Henry Kissinger, oprecnih politickih ubjedjenja. Nikada nisam bio nacionalista, djelovao sam protiv raspada otadzbine i to je moj, jedini, politicki stav. Smatrao sam da cemo smanjenjem, izgubiti svaki oblik moci i identiteta. To je bila, moja, politicka greska".

Zatim, da ne bi produzio pravdanje, Kusta prelazi na drugo "minsko polje", koje je potrebno, hitno, neutralizirati. Nezgoda je sto potice iz "muslimanske zajednice", kako se na zapadu Bosnjaci nazivaju, te smatraju manjinom a ne narodom. Oblasti bivse domovine juznih Slavena su stavljene u zapecak pa se, iskljucivo, govori o balkancima i povodi za nekadasnjim stanjem poluotoka, obiljezenim kao 'bure baruta" na Starom kontinentu. Zato sineast uspijeva, bez teskoca, provuci objasnjenja iz kojih je, bilo kakva logika, odsutna: "Za vrijeme razudjivanja moje zemlje, pronasao sam vlastite korijene. Jedan dio porodice mi je- srpskog porijekla". Bilo bi zanimljivo da ih imenuje, pokaze i dokaze gdje su i sta rade. "Nemam ni sa kim, tamo, problema".

Autorica ovih izlaganja je svjedokinja rediteljevih kleveta u knjizari "Fnac Etoile", upucenih njegovom narodu pa ih je snimila na magnetofon. Uvrijede, primitivne i nekoherentne, bazirao je na tumacenjima Andricevog djela. Bez bilo kakve ambicije za dijalogom i diskusijom, jer bi uvjeravanja imala krivi ton, te smatrana zapetljanim od strane onih, sto sve citaju bukvalno : poznato je da je bosanski nobelovac pisao pripovijetke i romane, odnosno fikcije. Uglavnom, Kusta nema briga ali ih, po njemu, imaju, kako rece, bivsi prijatelji :"Jako im je potrebno da postanem sredstvo propagande za novu zemlju". Steta sto je zaboravio vlastitu istoriju.


Elitnost filmova

Na novinarsku radoznalost o njegovom prosrpskom stavu i mogucim, negativnim odjecima te kocenjima karijere, predsjednik kanskog zirija odgovara da nisu : "Imao sam licnu estetiku, srece takodjer. Uvijek sam se nalazio u magnetnom polju ljudi koji smatraju moje filmove jedinstvenim i uzbudljivim. Nikada mi nije trazeno da rentabiliziram, svaki dollar. Vjerovatno zbog tih palmi, zlatnih lavova, medvjeda." Zaboravio je reci kako je Milosevicevo ministarstvo za komunikacije, dalo svoj materijalni prilog "Undergroundu", u kojem su vidljive i srpske paravojne jedinice. Doduse, i ne treba pominjati tu pomoc jer je bosnjacki narod bio opljackan.

Tako, vuk miran i nigdje ovaca. U izbjeglistvu ili pod zemljom!
Reditelj je jos izjavio kako su mu djela elitna jer je pravi luksuz unijeti estetiku u filmove, proizvode sto sluze objektivima trzista koji ne postuju ni prostor ni vrijeme: "Tesko je kada se, kao ja, dolazi iz male zemlje na kulturnoj karti. Moze se ostvariti jedan ili dva filma. Nakon toga postaje previse. Snimam 22 godine i smatram da je moj stil obiljezio svjetsku kinematografiju. Postao je motivom, izdvajan je kao primjer pa su ga mnogi preuzeli".

U proslu nedjelju je Kusta vodio srpsko slavlje. Stampa je zabiljezila da su prasad, za tu priliku, donijeli iz Pariza a mi saznali kako kanska mnogo plivaju, pa im meso tvrdo! Inace, predsjednik zvanicnog zirija je svaku vecer u "Jane's" bistrou gdje pijucka sa slucajnim prolaznicima. Mjesto lici na, nekadasnju, sarajevsku "Istru"! Sto bi rekla Simone Signoret :"Ni nostalgija nije vise ono, sto je nekad bila"!

infoBAR.ba (Dzana Mujadzic)