Oko pola miliona bh iseljenika iz SAD i Kanade, uputilo je protesno pismo Milosu Prici, koji obavlja funkciju Ambasadora BiH u Misiji BiH u OUN. Oni su na ovaj nacin izrazili ogromno nezadovoljstvo, radi zapostavljanja bosanskog jezika kao najbitnije kategorije osnivacke drzavnosti BiH. Americka i kanadska bh dijaspora trazi brzo i aktivno djelovanje ambasadora, radi sto hitnijeg uvodjenja naseg jezika na listu zvanicnih jezika ove, najbrojnije, medjunarodne organizacije.
Bosanci i Hercegovci iz Novog Svijeta svoj zahtjev argumentiraju i cinjenicom da su OSCE kao i drzavne institucije SAD i Kanade, uvele bosanski jezik u upotrebu. Podsjetili su ambasadora Pricu kako je 21 marta 1992 godine, u Sarajevu usvojena "Povelja o bosanskom jeziku", a da se godinu ranije 38% stanovnistva BiH, izjasnilo kako im je on- materinji jezik! Istakli su da je 1993 godine u Centru za znanstveni rad Bosnjackog Kulturnog Drustva "Preporod", naucno obradjen i ustanovljen vjekovni kontinuitet postojanja bosanskog jezika, kao jedinog zvanicnog jezika u BiH. Tada su date i preporuke za novi pravopis bosanskog jezika, koji je ostvario Senahid Halilovic. Pravopis je prihvacen 11 novembra 1995 godine.
Kao dokazi za samostalnost ovog jezika a ne njegovo, navodno "hibridno" ukrstanje, dati su staroslavenski korijeni, kao i razvice iz, zajednickog, juznoslavenskog prajezika. Istaknuti su i narodi sto su ga upotrebljavali i prenosili, posebno bosanski i hercegovacki heretici, stanovnici srednovjekovne Bosne, kao i islamizirani Slaveni. Pomenuto je bogato i opsirno usmeno stvaralastvo na tom jeziku, pa neprikosnovenost pisma "Bosancica" te bosnjacka alhamijado knjizevnost, jezicne reforme u 19 vijeku, te Kallayeva politika bosanskog jezika. Podjetilo se na obimnu i svjetski cuvenu, knjizevnost Bosnjaka.
Istovremeno, sa ciljem boljeg razumijevanja i urazumljavanja osoba koje prekrajaju istoriju i njezine zakone te istine, bh dijaspora podvlaci kako je zakonsak osnova njihovog zahtjeva i u Referendumu od 1.og marta 1992 godine, kada se 64,3 % stanovnika BiH, pripadnika razlicitih religija, izjasnilo za suverenu i nezavisnu BiH. Sto je nasa zemlja i postala 6 aprila iste godine, prijemom u UN. Medjutim, izmedju 393 jezika, upotrebljavana u ovoj svjetskoj Organizaciji, nas jezik nije upisan iako ga je drzavni Ustav odredio kao jedan, od tri zvanicna jezika.
Novosvjetska bh diajaspora je zakljucila pismo jasno, koncizno i argumentirano :
"Bosanski jezik kao lingvisticki i kulturnohistorijski fakt o kojem se ne moze sporiti, je najvjerniji pokazatelj historijske ukorijenjenosti bosnjackog, nacionalnog bica. Bosanski jezik, organski stvoren u smislu historijskih zakonitosti nastanka i razvoja, ima svoje historijske korijene i sva, neophodna, sredstva koja odlikuju druge jezike. U nazivu bosanski jezik Bosnjaci poistovjecuju svoje kulturno bice sa povijesnom, teritorijalnom maticom. Zato priznanje bosanskog jezika, kao zakonomjerne, kulturno historijske pojave, znaci politicko priznanje Bosnjaka kao konstitutivnog naroda BiH i politicko priznanje drzave BiH, kao, takodjer, zakonomjerne pojave. Tvorac bosanskog jezika je bosnjacki narod, a matica bosanskog jezika je BiH, taj najzapadniji istok i najistocniji zapad, prostor koji stremi Evropi i njezinim vrijednostima, nudeci svoje autohtone vrijednosti. Zato je bosanski jezik vazna drzavna tvorevina, i najvazniji uslov nacionalnoga opstanka Bosnjaka. Bosanski jezik je nesumljiv akt, cije je postojanje dokazano naucnom, a ne politickom metodologijom.
Bosnjaci imaju puno pravo da ga nazivaju bosanskim jezikom, jer se tim nazivom ostvruje bosnjacka maticnost drzavi BiH. Bosnjaci, takodjer, imaju pravo traziti upotrebu bosanskog jezika u OUN, najvecoj svjetskoj organizaciji koja je priznala drzavu BiH.Bosnjaci imaju pravo traziti upotrebu bosanskog jezika u OUN jer je, bosanski jezik, priznat kao World Heritage Language u SAD, drzavnoj teritoriji na kojoj se nalazi OUN".
