List "Nova Evropa", je sa nedavnim tekstom kojeg je potpisao izvjesni Etienne Augris, pokazao ne samo ne poznavanje stanja u nasoj zemlji, ispoljivsi rijetko vidjenu konfuziju istorijskih tepolitickih dogadjaja i pojmova, kao i izmjesanost obavjestenja pa zakljucaka. Na pocetku, autor pocinje sa mnogo pompe graditi svoj dvorac od karata, pitanjem kojemu nije dorastao :"Moze li BiH kao nezavisna drzava, uistinu, pronaci stvarni legitimitet svojim gradjanima ili bilo kakav projekt zajednickog identiteta, mora ostati mrtvo slovo na papiru"?On je vec odgovorio, nema sta pitati! Ali , ubijedjen da je otkrio Ameriku, samosvjesno nastavlja : Otada, ne zna se datum ni godina, cak ni period, situacija se nanovo pogorsala, cak dotle da rijec "rat", koja je bila tabu od 1995 godine, nanovo izranja u politickim raspravama. Zato se mora znati : trebaju li se ovakve okolnosti, sto nikoga ne zadovoljavaju, i odrzavati?

Kakva je ovo situacija?

Tvorac ovog teksta stalno pita, ujedno, objasnjavajuci kako se u okviru Daytona konfederalne institucije udruzujuci tri zajednice, namecu entitetima : najprije RS, potom hrvatsko-muslimanskoj Federaciji! /sve malim slovom/ Izbori koji se organiziraju svake cetvrte godine, dozvoljavaju izglasavanje odgovornih vlade i parlamenta, na dva nivoa!

Kao, aktuelno, u Belgiji neslaganja izmedju zajednica su jos izrazajnija radi, tradicionalnih, partijskih razilazenja /desnica-lijevica, ovdje znaci nacionalisti-umjereni/ pise Etienne Augris. Prema njegovim objasnjenjima, vecinska partija u vlastitoj zajednici nema vecinu, na federalnom nivou. Eto, bez njega mi to ne bi znali. Iako, neprestalno, vec 12 godina, oni izabiraju umjerene vodje, koji moraju dijeliti politicku moc sa prvacima drugih zajednica, cesto nespremnim na kompromise. To je bio slucaj i nakon izbora 2006 godine, koji su promovirali Predsjednistvo sa Harisom Silajdzicem, bivsim Prvim ministrom i ministrom spoljnih poslova, muslimanske zajednice, pa /umjerenim/ Zeljkom Komsicem, za Hrvate i Nebojsom Radmanovicem, za srpsku zajednicu. Ali partije sa umjerenom reputacijom nisu, primjecuje Auguris, daleko od maksimalistickih i separatistickih stavova, pa je srpski predstavnik u Predsjednisvu, iako nije clan radikalnih partija, trazio referendum o nezavisnosti RS, sasvim u raskoraku sa unitarnim projektom, druge dvojice iz istog predsjednistva. U takvim okolnostima, najmanji korak ka izgradnji jedinstvene drzave, traje dugo vremena, zahtijeva visak energije i iznalazenje kompromisa. Ocit primjer za istinitost navodjenja, je himna, koja jos nema stihova. Doticni gospodin, ako se tako moze nazvati, voli dugacke opise i zaobilazna, te besmislena parafraziranja, posto je sve mogao izreci u dvije recenice.

Prvi ministar je odredjen za cjelu zemlju, pise dalje Augris. Nikola Spiric /jedan srpski socijal demokrata/, bio je imenovan u januaru, tri mjeseca nakon oktobarskih izbora, koji su unaprijedili, prilicno, umjerene partije! Samo sto su ove, vec za vrijeme kampanje i nakon nje, svjesno upale u nacionalisticku retoriku.
E, sad treba to i razumjeti, analiza postaje ozbiljna.

Isti taj Prvi ministar, je podnio ostavku sa mnogo buke, jer je htio oglasiti samovolju i kontrolu Mejunarodne zajednice, u svojoj zemlji. Potrebno je podsjetiti da su se, od 1995 godine, sestorica Visokih predstavnika smjenjivali, postizuci jako razlicite i neodredjene rezultate. Zadnji je Slovak Lajcak sto, izgleda, ne zeli kompromise sa nacionalistima. Tako je u julu otpustio sefa policije, zbog navodnog ucesca u srpskim pokoljima- ostalih! Vazno da je upotrijebljen, izraz "navodno", posto izvjesni na zapadu Evrope, nikako ne vole rijec "genocid". Ostavka je motivirana nastojanjem ubrzanja reformi, koje bi dozvolile ustanovljenje jedne drzave, pa je Spiric otisao. Autor je citirao Spiricevu izjavu, koju svi poznaju.
Vidi se, zakljucuje Augris, da iza unutrasnjih previranja u Bosni drugi medjunarodni ulozi, ometaju napredak. Pitanje Kosova, koje su Srbija i Rusija razumjele kao favoriziranje Albanaca iz oblasti, bice dragih zapadnim stanovnicima Evrope, koji jos odbijaju bilo kakvo mijesanje drugih u pokrajini. UE je, izgleda, samovoljno, potvrdila odrzavanje vojnog nadgledanja "Koliko bude potrebno". Kostunica je istakao kako je Visoki predstavnik, taj koji je trebao demisionirati.

Zanimljivo da komentatoru ne smeta, sto se ovaj stanovnik, susjedne zemlje mijesa u bh stvarnost.
Gdje ce ici zapadni "nation building" u BiH? nanovo ispituje Auguris. Posto je Visoki predstavnik optuzen, njegova funkcija je trebala izceznuti, a nanovo je produzena godinu dana. Evropska prisutnost ne jenjava, podvlaci autor koji opet pita : Moze li se nametnuti drzava koju jedan dio stanovnika, ne zeli?Status quo je nezadovoljavajuci, mozda cak i za sve narode, ali i zemlje ukljucene u "bosansko pitanje", mora li se on ocuvati jer se zeli izbjeci novi sukob?

Augris zavrsava sa mnogo pateticnosti, hinjene, naravno : Tesko se naslucuje, u danasnjim okolnostima, dostojan izlazak za zemlju u kojoj bi svaki Bosanac, iz svih zajednica, nasao svoje mjesto.
Sinteza je nepostojeca, jer autor posjeduje vidljive simpatije za nedolicne osobe. Podsjetimo ga da je BiH osnovana, davno i postojala je, oduvijek, kao drzava. Etienne Augris dovodi u pitanje istorijsku i geografsku cinjenicu.

Dzana Mujadzic by infoBAR.ba
17.12.2007 9:39