20.10.2006.
Narodno pozorište Sarajevo; 20:00

Paolo Magelli / Alexander Balanescu / Željka Udovičić
ZBOGOM EVROPO, EVROPO ZBOGOM

Redatelj:
Paolo MAGELLI

Koreografija:
György KRÁMER

Scenografija:
Róbert MENCZEL

Kostimografija:
Henriette LACZÓ

Kompozitor:
Alexander Balanescu

Dramaturgija:
Željka Udovičić

Asistent redatelja:
Valéria KEREKES

Svjetlo:
János Kramcsák

Maske:
Ágnes Járássi

Asistent kostimografa:
Mária SIPOS

Uloge:
Mária Viola BARTA
György BŐSZE
Ferenc FANDL
Sándor HALMÁGYI
István HOMONAI
István HUNYADKÜRTI
Géza KASZÁS
Valéria KEREKES
Ági MÁHR
Júlia MÜLLER
Bernadett SZIRBIK
Andrea VARGA
Klári VARGA

MAĐARSKA
Miskolci Nemzeti Szinhaz

Miskolci Nemzeti Szinhaz
Adresa : H-3525 Miskolc, Déryné u. 1.
Tel: +36 46 516705
+36 20 4564442
Fax: +36 46 516711
E-mail: f.ildiko@mnsz.eu

--------------------------------------------------------------------------------

PREDSTAVA

Adieu Europe, Europe adieu je dramska fantazija u tri scene nastala iz stare ideje i unutrašnje potrebe redatelja Paola Magellija, koji je, ispreplićući izražaj riječi, muzike i pokreta, želio sažeti sjećanja na svoj samovoljni azil na Balkanu. Tekst koji se izgovara u predstavi sastavljen je pomoću priča i sjećanja njenih autora - scenarij nije ništa do mozaik sjećanja, sročen na osnovu priča koje su zapisivane i sistematizirane. Cilj muzike u predstavi, koja je dijelom snimljena a dijelom se izvodi uživo, je da se pokrene komunikacija, i da postane toliko snažan izazov da publika jednostavno mora odreagovati. I pokreti postaju dijelom povijesti jednog izgubljenog jezika; oni traže mogućnosti komunikacije u našim sve težim okolnostima. Ove tri scene pokušavaju otputovati u prošlost, tako da mi kasnije možemo pogledati u budućnosti očima sadašnjosti, koja se, ukoliko prihvatimo vlastitu povijest i prošlost, može definisati kao neka vrsta sjećanja na budućnost. Predstava traga za identitetom pojedinca, izgubljenim u moru sve zaglušljivijih međuodnosa našeg vremena i naših okolnosti, koji, malo po malo zatežu omče oko naših vratova. Potraga počinje sa sjećanjima koja prizivaju mađarsku povijest - koja su, geopolitički gledano, također i sjećanja evropske povijesti.

--------------------------------------------------------------------------------

TEATAR

Zahvaljujući darežljivosti građana grada Miskolca, te donacijama brojnih članova plemstva, prvo kameno pozorište Mađarske otvorilo je svoja vrata gradu 24. avgust 1823. godine. Bilo je to prvo u kamenu zidano pozorište u zemlji u kojem su se predstave izvodile na mađarskom jeziku, koje sada, nakon rekonstrukcije, uključuje pet pozornica za predstave svih žanrova: za opere, operete, drame, komedije, kao i muzičke i plesne performanse. Originalno zdanje pozorišta je nažalost, uništeno u požaru 1843. godine, a njegov novi dom, po imenu Thalia, otvoren je u Miskolcu 3. septembra 1857. godine. Nova zgrada je rezultat pokretačke želje i predanog rada Bertalana Szemerea. Obnovljeno, prošireno i prekrasno dovršeno pozorište sadrži Glavnu Scenu, Kamerni teatar, Malu scenu, “Dvoranu” kao prostor za experimentalni teatar, te Ljetno pozorište. Pozorište uključuje i auditorijum sa 680 mjesta, stejdžom opremljenim najnovijom tehnikom i dvostrukom pokretnom pozornicom sa opcionim nagibom. Atmosfera Glavnog teatra je kombinacija osobina operne kuće i jednog od najveličanstvenijih evropskih narodnih pozorišta.

--------------------------------------------------------------------------------

REDITELJ

Paolo Magelli rođen je u gradu Prato, u Italiji. Nakon što je studirao slavenske jezike, postao je jedan od osnivača Teatra Studija, koji je nastao u okviru pozorišta Metastasio, jednog od najznačajnijih i najoriginalnijih italijanskih pozorišta sedamdesetih. Njegov interes za manje poznate evropske kulture privukao ga je da ode u Rumuniju, gdje je režirao i tri predstave. Nakon toga, nastavlja raditi na Teatro Studiju sa Roberto Beninijem, Pamelom Villoresi, Marcellom Bartolijem i Saverio Marconijem. Sa 23 godine režira dvije predstave u beogradskom Narodnom Pozorištu, nakon čega je ostao u trajnoj vezi sa prostorima bivše Jugoslavije, u koje se u više navrata vraćao u svojim pozorišnim lutanjima Evropom. Pored predstava režiranih u pozorištima u Rusiji, Jugoslaviji, Francuskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Turskoj, Finskoj, Venecueli i Kolumbiji, radio je i kao saradnik Beogradskog Internacionalnog Teatarskog Festivala (BITEFa) u periodu između 1975. i 1986. godine, kao umjetnički direktor Teatra ZeKaeM, najstrastvenijeg zagrebačkog pozorišta, a bio je i jedan od osnivača bečkog udruženja ETK Donadria 1997. godine. Njegov rad i teatarska režija nagrađeni su brojnim nagradama na festivalima širom svijeta.