| lokacija: |
Kamerni teatar 55 |
| datum: |
12.02. |
| vrijeme: |
20.00h |
Gradsko kazalište mladih, Split (Hrvatska)
Marko Uvodić Splićanin
Adaptacija i režija: Goran Golovko
Marko Uvodić (1877 – 1947), sudski činovnik, suradnik splitskih i zagrebačkih dnevnih novina, tvorac je nevelikog pripovjedačkog opusa, ali je ostavio dubok trag u splitskome duhu zbirkama novela „Libar Marka Uvodića“ (1940) i „Drugi libar Marka Uvodića Splićanina“ (posthumno objavljena 1952). Opisivao je život marginalaca, onih najbjednijih, zaboravljenih ljudi, u stvarnosti koja sama po sebi postaje tragikomičnom. No, tragikomiku postojanja uvijek je znao oplemeniti toplinom i suosjećanjem koristeći dijalektalnu rečenicu snažnog socijalnog naboja. Pokretač je i urednik mnogih satiričkih listova u Splitu.
Goran Golovko, redatelj iz Splita, zaposlen je u Gradskom kazalištu mladih Split od 1996. godine, isprva kao redatelj i voditelj Dramskog studija, a zatim kao umjetnički voditelj kazališta. Autor je mnogih predstava i projekata s mladima, izvođenih i nagrađivanih u Hrvatskoj i inostranstvu, kao i predstava s umjetničkim ansamblom Gradskog kazališta mladih Split te u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, Gradskom kazalištu lutaka Split, kazalištu „Žar ptica“ iz Zagreba i Teatru za djecu i mlade u Skopju, Makedonija. Režirao je djela Shakespearea, Lorce, Rogera Vitraca, Vjekoslava Kaleba, Volkera Ludwiga, Ivane Brlić Mažuranić, Milana Begovića, Selme Lagerloff, Hansa Christiana Andersena, Davida Mameta, Athola Fugarda i drugih. Nagrađen je „Zlatnim smijehom“ za najbolju režiju („Drugi libar“) na festivalu „Dani satire“ u Zagrebu 2005. godine, kao i na 5. Festivalu pučkog teatra u Omišlju i Čavlima.
„Drugi libar Marka Uvodića Splićanina“ u produkciji Gradskog kazališta mladih Split nostalgična je potraga za dušom grada koja se danas tek naslućuje, ispričana suvremenim teatarskim jezikom, a prati sudbine „malih ljudi“, gubitnika iz nižeg i srednjeg građanskog sloja starog Splita. Motivi Uvodićevih pripovjedaka isprepleteni su bez obzira na kronološki slijed događaja, a okvir zbivanja pruža posljednji splitski karneval održan pred II. svjetski rat, 1941. godine. Uobičajeno karnevalsko ruganje i podmetanja, kao i ljubavne intrige prikazani su kao odušak od teškog života, ali i od slutnje zla koje dolazi.
