SKROZ
Grupa Skroz iznikla je u Sarajevu 1996 godine. Adnan Šaran (vokal), Nedžad Mulaomerović - Nećko (bubanj), Mirza Suljagić (bas) i Sloven Anzulović - Slo (gitara), momci u tada ranim dvadesetim godinama, predvođeni vjerom u pjesme potpisane od glavnog autora Šarana, te na krilima poslijeratnog entuzijazma provodili su sate svirajući i trudeći se da te pjesme zazvuče. Tako je nastao band koji nije imao ime, image ni neku posebnu furku, vladala je samo ideja koja je bila toliko jaka da su momci vrlo brzo nakon njenog rođenja napustili svoje dotadašnje muzičke angažmane (Top Lista Nadrealista, Zabranjeno Pušenje). Prve svirke radili su u sarajevskom klubu Bulldog gdje su i vježbali u to vrijeme.
U Bulldogu su nastale neke kasnije objavljene pjesme na prvom albumu, i nikad objavljeni interni hit , jedina stvar po kojoj su Šaran i ostali bili poznati u undergrownd krugovima u to vrijeme. Skroz, kao ime grupe, pojavljuje se krajem 1997 godine, te je pod tim imenom uslijedilo i prvo pojavljivanje u eteru s pjesmom u decembru iste godine. Početkom 1998 godine u Sarajevo se iz Izraela vraća Dejan Ostojić - Dejo, koji je uz Šarana jedan od starih, predratnih tvoraca ideje o nečemu što će kasnije postat Skroz. Iako basista po struci, svoj doprinos u to doba je pružao na klavijaturama i to je bilo ono što je do tada falilo da priča oko zvuka banda bude u potpunosti zaokružena. Uslijedile su pripreme za prvi album.
Prvi nastup Skroza bio je u Sloveniji u okviru festivala Rock Otočec 1998 gdje su premijerno odsvirali materijal koji će se kasnije naći na njihovom prvom albumu i dobili veliku podršku mnogobrojne publike. Nakon toga uslijedilo je niz nastupa širom Hrvatske i BiH u okviru turneje Zabranjenog Pušenja.
LAKA
Elvir Laković Laka uspio je svojom originalnošću i nepretencioznošću prodrijeti kroz taj bosanski bedem popularnosti, kome ni takvi velikani kao što su Ivo Andrić i Emir Kusturica (napiše/snimi li se štogod? – bio je odgovor bosanske sredine na evropski uspjeh potonjih umjetnika) nisu mogli ni prići, a kamoli probiti ga.
Iako izdaje u prosjeku jednu pjesmu godišnje, Laka je jedan od onih ljudi koje sredina u kojoj živi izuzetno poštuje, ne osvrćući se na kvantitet njegova djela, već isključivo na kvalitet.
Laku vole studenti, radnici, penzioneri, pa čak i moja nana…
MUZE
Nakon snimanja prvog singla te promovisanja istog bend je dobio mnoštvo ponuda za gostovanja na više festivala. Članovi benda su u junu napravili mini turneju te svirali na nekoliko festivala u Hrvatskoj i Njemačkoj. Posljednju svirku imali su na Rokaj Festu u Zagrebu.
