Jeste li ikada bili nagnuti nad tamnom i nepreglednom poljanom svoga života, na cijim krajevima, kao upaljene šibice, igraju vecernja svjetla i sjenke našeg djetinjstva i mladosti…
Malo ko nije vidio kako mu izmice i prolazi život, smijeran i složen kao biografija koju ce citati naši prijatelji i poznanici,naše žene i ljubavnice, ne sluteci da u njima možda i najmanje ima nas samih; životi umjetnika podložniji su ogledalu javnosti jer su njihove biografije, barem ocekivano, bivale drugacije i plijenile nas svojom jednostavnošcu i tišinom.
Dakako, bilo je i drugih i drugacijih, burnih i promašenih, mirnih i staloženih, no uvijek se u njima tražilo nešto više i uzbudljivije, nešto važno i presudno za onoga kojega slika i otkriva život.
Vrijeme u kojem zapisujem ove redove kao da nema ime i lici mi na jednu od onih propasti kojima, svijet i covjek u njemu, ne umije da odoli, kao da i sam, smišljeno zaziva kletvu i tegobu bez kojih je umjetnost lišena one ljepote u cije ime trajemo i prolazimo, u cije ime ispisujemo ove redove kao da smo osudeni da do smrti tražimo sebe u sebi, sebe u svojoj biografiji.
U tome ce cini se, i život da nam prode.
***
Djetinjstvo Nedžada Murica podsjeca na pocetak nekog od Dickensovih romana. Roden je u Rožaju 1977. godine kao jedan od dvojice muških blizanaca, u staroj patrijarhalnoj porodici u kojoj su njegove tri sestre bile ona sjetna i jasnija poruka života. Kao sin uglednog pravnika po nekakvoj inerciji, trebao je naslijediti oca i nakon gimnazijskih dana, za koje kaže da su najblistavije godine njegovog života, posvetiti se studiju prava.
No, gajeci ljubav prema muzici još od malih nogu; vrijedi spomenuti da je u nekoliko navrata osvajao znacajne regionalne i opcinske nagrade, potajno je želio da se u cjelosti posveti muzici. Upisuje studij menagmenta u Podgorici, tek, cini se, da bi donekle smirio porodicne duhove, koji dakako nemaju uvida u njegovu konacnu odluku, da ce po cijenu vlastite neizvjesnosti, krenuti stazama svojih želja.
Bila je jesen kada je blijedi, ljepuškasti nesvršeni student menagmenta, sa velikim dackim koferom u ruci, potražio svoje snove u prijeratnoj prijestojnici ukupnoga muzickoga senzibiliteta nekadašnje države – u Sarajevu.
Iz male podstanarske sobe, na Koševu, s prozorima koji su baš kao i njihov stanodržac,cesto gledali u prozore Medicinskog fakulteta,odakle su jednako dopirali pogledi, ali blagi i mirišljavi kao djevojacka kosa.
Bila je kišna i prohladna ta prva sarajevska jesen, baš kao u pjesmi, ali obecavala je mnogo..no, trebalo je cekati, možda i više nego je mladi Nedžad Muric mogao tada…
Ali život nas ne pita, vrijeme nas ne ceka.
Tako je oduvijek.
***
Prošle su gotovo dvije, pa i treca godina, a Nedžad Muric je za kratko vrijeme, upoznao sva mjesta i sve noci, u kojima je njegov snažni bariton rezao vazduh i dovodio atmosferu do usijana. Upoznao je onu neispavanu, uvijek budnu sarajevsku noc, restorane, hotele i kafice i gotovo uvijek bivao proglašavan za neokrunjenog kralja « živih nastupa», tjerajuci i jedne i druge da mu vjeruju , da je i ova maglovita i zaglušujuca slika njegovog života tek jedna usputna stanica na putu koji ce ga, napose, u to je bio siguran, odvesti do mjesta koje mu pripada, kao što zrak pripada plucima, kao što ljubav svih žena i djevojaka pripada našoj mladosti.
Tako je u tih nekoliko blagih i kišnih sarajevskih zima, od uha do uha, otišla vijest o ljepuškastom mladicu koji svojim glasom kao malo ko prije njega pretražuje zvuke i ferkvencije, vjerno i nepogrešivo, kao magnetna iglica na ravnoj fonografskoj traci.
Na povratku u svoju malu podstanarsku sobu, zaticao je cvijece koje bi ostavljala gazdarica, smrtno zaljubljena u ljepotu, gledajuci kako mladi i raskošni bijeli mantili odjenuti u tijela ,tamo prijeko, uzimaju od života ono najbolje, a za uzvrat otkrivaju svu raskoš svoje djevojacke sjete.
***
Znacajan dio zasluge za dinamicni i uskoro ce se pokazati, antologijski prvijenac Nedžada Murica pod nazivom «Budan sam» bice zaslužna kombinacija umijeca i znanja Mirzeta Lubodera, njegovog in miglior fabro.
Luboder je kao vecinski tekstopisac i aranžer, na koncu i kao producent naslutio taj istancani senzibilitet Nedžada Murica.
Cini se, da je nakon pomalo euforicne beogradske promocije, pod pokroviteljstvom Gold produkcije, svojevrsnog Coloseuma, postmodernistickog muzickog izraza, gotovo svima postalo jasno da je Nedžad Muric vec tada postao istinska muzicka zvijezda. No, to ce se pokazati poslovicno i poucno,jer tek sada se pred ljepuškastog studenta menagementa nalazio težak zadatak; vrijedilo je opravdati sva ocekivanja i znacajna uložena sredstva, koja ga obvezuju u mjeri koja mladog covjeka sputava kao smijerna ali sumnjicava žena srednjih godina.
***
U ljeto 2005. godine, lijepa i raskošna Elvira Rahic, s kojom je zajedno baštinio jednak kulturološki kontekst zavicaja predstavila ga je svojim prijateljima i saradnicima Hajrudinu Hariju Varešanovicu i Fahrudinu Pecikozi, proslavljenim muzickim znalcima cije su pjesme i muzicko umijece predstavljali najvece domete na prostorima nekdašnje zajednicke države. Cini se da je upravo jednakost senzibiliteta i odlika koju posjeduju vildeovski receno vjeciti mladici cija se fizicka i unutarnja ljepota preplicu i presrecu, presudila u Varešanovicevoj odluci da za predstojeci festival Suncane skale u Herceg Novom, na Pecikozin tekst, napiše jednu prelijepu baladu, koja ce za manje od godinu dana postati istinski evergreen.
Stope da ljubim…ponavljace se narednih godinu …ponavljace generacije i generacije cini se, nošene mladalackom strašcu i silinom glasovnih sposobnosti mladog pjevaca.
Cini se, da od tada pocinje silovito i neprekidno interesovanje za Nedžada Murica, koje do danas ne jenjava.
Život mladog pjevaca, kao i ukupan njegov inventar brižljivo se prate… Nedžad Muric je na meti kako medija, tako i lijepih, mladih žena, koje su pored brižljivog i briljantnog image-a , njegova druga priroda.
Predstoji godina festivala, nastupa, koncerata. Nakon euforicnog nastupa na Eurosongu Hajrudin Varešanovic je u svojoj predeurovizijskoj turneji znalacki ukazao poštovanje i povjerenje mladom pjevacu, koji je to je sada znacajno vidljivo, gotovo sazrio. Muric je bio gost proslavljenom pjevacu na koncertu u Mostaru, na Španskom trgu i pokazao da je uveliko na tragu ove konstatacije.
Hayat produkcija je upravo pocela emitirati jedan od najkvalitetnijih video-spot uradaka u svojoj ukupnoj produkciji, za pjesmu Stope da ljubim.
Cini se, da su oni snovi koje je ljepuškasti mladic ponio iz rožajske gimnazije vidno odmotali , cini se da su rad i ulaganja Mirze Lubodera našla svoj krajnji odraz u briljantnoj i turbuletnoj prirodi Muricevog muzickog izraza, cini se da su sve one mlade i prozaicne studentice medicine, koje su u meduvremenu i same dosljedno uznapredovale, u ocima mladica iz Rožaja prepoznale onu životnu snagu pred kojom svi zakloni i barijere padaju i nestaju, imaginarne i slijepe za njegovu mladicku prirodu.
Cini se da je ovogodišnji Ohrid i njegov muzicki festival , spoj tradicije i znanja, u mjeri u kojoj su spojene ljepota jezera i manastira, možda i ona krajnja vidljiva tacka u kojoj ce se izjednaciti one pocetne nade, želje i snovi.
