19.11.2006. |  infoBAR.ba natječaj  |  piše: Marija Jenjić

Mogu vam reći da sam se baš obradovala ovim toplijim danima. Popravilo mi se raspoloženje i nekako imam osjećaj kao da je proljeće, pa rekoh red je da uradim ja jedan ženski «remont» na svom tijelu, glavi, licu...

Pošto se obično preko zime pretvorim u veliku proždrljivicu sa gladnim očima pa počnem tamaniti sve oko sebe, tako se stvori (stvarno mi nije jasno kako) jedan poveći nazovi «šlauf» u predjelu mog stomaka koji je lako «zamaskirati» džemperima i debelom zimskom odjećom, ali čim se pojavi prvo sunce mene počne hvatati panika:šta ću sad, šta ću sad?

E tako ja odlučih ove ću zime vježbati i paziću šta jedem pa kada dodje ljeto izgledaću kao Gisele.

Neću uvlačiti stomak i zbog toga ostajati bez daha i padati u nesvjest, nema više odugovlačenja, ove godine se upisujem na fitnes na vrijeme i tačka. Preznojavaću se sa svim ostalim ženama koje su griješile , mnogo griješile, časteći sebe velikim porcijama hrane u neprilično vrijeme tj. oko ponoći. E sada ćemo zato da se kolektivno znojimo u sali za vježbanje ispod oka gledajući koja je od nas deblja, ako vidimo takvu odmah nam nesvjesno osmjeh ozari lice i zavidno gledajući u tijelo instruktorice fitnesa, brrr kada ću ja imate takve pločice na stomaku (imam neki predosjećaj da neću nikad) ali bar pokušavam, trudim se odnosno mučim se. Nema više kolača posle ponoći, ma nema uopšte kolača(a baš neki dan sam smazala 4 u roku od dva sata, ah ta divna vremena...), od sada samo povrće i to na maslinovom ulju i voda, mnooogo vode.

Ionako se ne mogu pohvaliti nekom velikom izdržljivošću svoju bešike , a tek sad, pa piškaraću svakih 5 min, ali kažu to je dobro tako se izbacuju toksini iz organizma. Ako je tako ja sam onda jedna totalno detoksikovana žena. Fitnes je bio prvi korak pravljenja ženskog bića od mene, onda rekoh moram srediti malo i lice. Zatezanje, mazanje, utrljavanje raznih preparata u moje lice ne bi li bar malo sinulo normalnim sjajem i dobilo neku drugu boju osim sivu koju ima već godinama ponajviše od duhanskog dima.

Zatim uklanjanje milirajdu dlačica koje prekrivaju poveći dio mog tijela i iz godine u godinu su sve veće, jače i gušće dok je moja kosa sve slabija i rjeđa pa zar to nije nepravda? Nešto razmišljam kada bi se nekako dlake sa tijela mogle kompenzovati, zamijeniti im mjesto prebivališta, znate one sa nogu i nogama bliskog područja nekako preseliti gore, na glavu, bila bih mnogo sretnija žena, a i ljepša. Baš kad sam završila sa dlačicama, sjetih se moram uraditi i manikir pa pedikir kao što i priliči ženi koja drži do sebe (uporno se trudim da budem ta, ali nije nimalo lako). Trči kod frizera u jedan, pa kod kozmetičara u tri, na fitnes u pet, pa u parfimeriju u shoping po kremice, mazalice, sjaj koji daje volumen usnicama a la Severina, maskaru koja će dati volumen trepavicama, a moja dva ogledala duše doći do izražaja. (Ako ste primjetile kod nas žena sve se svodi na volumen. Osim tamo gdje ga većina nas najviše ima- na stomaku i bokovima, e baš tu taj volumen nije poželjan, a na svim ostalim mjestima jeste čak šta više vrlo, vrlo poželjan.)

No, sav taj tzv «remont» drage moje košta i to čitavo malo bogatstvo pa kako da zaradim novac kada ne mogu stići ni da odem na posao od silnih tretmana za uljepšavanje. Ne smijem ni pomisliti na finansijsku situaciju, a moj muž svaki put kada kažem da idem kod kozmetičara dobije jednu novu, duboko urezanu boru oko očiju i grč na licu koji govori da žali što nije oženio neku koja ima manje dlaka, manje sala, manje zahtjeva i manje skupih i ludih ideja kako preko noći od debeljuce postati top model. Eh, šta ćeš dragi moj niko nije savršen.