Okovan u realnom svijetu, čovjek odvjakada čezne za izmišljenim, nedodirljivim i nepojmljivim, tražeći Vještačke Rajeve.
Težnja za uživanjem oblik je metafizike u kojoj čovjek iskazuje svoje biće i imaginaciju.

Mnogi umjetnici, naučnici, političari dvadesetog stoljeća su bili strastveni pušači, spomenut ću samo neke :spisateljica Margaret Diras, famozni glumac Hemfri Bogart, slikar PabloPikaso, pisac i filozof Žan Pol Sartr, vođa poljske Slidarnosti Leh Valensa i mnogi drugi

Naravno , u postomodernom dobu cigarete su prokazane kao veliko zlo i pošast, te neću kritikovati zapadnu osobito američku, doduše licemjernu, kampanju protiv pušenja. Ona sama po sebi posatala je mit:kako ostaviti pušenje.
Cilj mi je da da ukažem ne ljudsku prirodu jer su milioni ljudi širom planete našli su u ovoj zavisnosti –uživanje.
Naslov ovoga teksta uzet je iz jedne pjesme Šarla Bodlera, a Ričard Klajn posvetio je cijelu knjigu ovoj temi.
Ja ću se osvrnuti na dva mita o pušenju:
pušenje u vojsci i bratstvo , a sada sve više setrinstvo, pušača.

Opšte je poznato da je vojska institucija u kojoj je pušenje rasprostranjeno i institucionalizovano.Osobito u ratu, kad se one uredno dostavljaju vojnicima na frontu. O tome su pisane knjige , a nema romana sa ratnom tematikom koji nema pasuse posvećene cigaretama.
Jedan istoričar duvana zapaže da :“Vojnik puši da bi zaboravio prisustvo smrti, da bi se suprostavio dosadi, strahu, hladnoći, vrućini, nepravdi nasilnog umiranja.Puši da bi nadomjestio ljubav, slobodu, potrebu da bude čist i da hoda slobodan“
U ratu su cigarete dostizale cijenu zlata, mnogo veću od hrane.
Postoji izreka da je u ratu cigareta-vojnikova prijateljica
.
Drugi široko rasprostranjeni mit je bratstvo među pušačima.U Španiji je bilo normalno da prosjak zateraži vatre ili cigaretu čak i od samoga kralja. Jedan zapis kaže:“Da je Prometej ukrao vatru da bi pripalio cigaretu ne bi bio spriječen da to učini.“

Skoro da nema pušača koji ne želi ostaviti cigarete, tako je Ital Zvava napisao roman u kome glavni lik čitavog života pokušava prestati pušiti što mu uspijeva tek pred kraj života.Kad je i onako bilo sve jedno.
Pušenje, taj čin molitve i meditačije savremenog čovjeka , ostat će kao jedna od rijetkih rednji koja je svojstvena samo čovjeku, naime ni jedna druga živa vrsta ne praktikuje ništa slično.

A kako ostaviti pušenje –o tome drugi put.

Elmir Đoković by infoBAR. ba
12.01.2008 13:17