Skoro mi jedan prijatelj reče da od pojave Interneta postoje tri svijeta: ovaj-realni, onaj-iz koga se niko nije vratio i Virtuelni svijet Interneta i kompjutera.
E jaću malo o ovom trćem, o ova prethodana dva pisali su i pišu mnogi od pisaca, filozofa do kolumnista u dnevnim i inim novinama.

U tom – Virtuelnom svijetu, značajno mjesto, ako ne i najzančajnije zauzimaju Igre, igrice i ostala zabava i zezancija.
Nema toga ko nije barem jednom igrao neku veliku ili malu igru na kompjuteru, osobito to čine recimo: službenici za vrijeme „radnoga „ vremena, studenti za vrijeme pauze iz predmeta informatike, djeca imaju takođe svoje omiljene igre, kojih on line i offline možete naći u tako velikim količinama da je samo pornografija „jača“ u ponudi svojih sadžaja od ponude raznoraznih igara.
Ni jedan IT magazin nije lišen predsatavljanja sve novih i novih igara na kompjuteru.

Što se sve može igrati znaju okorjeli gejmeri, koji provode sate i sate kraj kompjutera tipkajući i uživljavajući se u igru.
Što je tu tako privlačno?
Možda upravo to što je njhova „nerealnost „ najjača i što nam one daju dva elementa koja su odivjek privlačile ljude-skolonost borbi i igranju.

O hljebu i igrama, ta pisali su nogi.
Autori igara su to vješto iskoristili koristeći najnovije alate i progarame kako bi igre učinili što atraktivnijima.
Ova grana industrije zabave je tako daleko otišla da se na tržištu pojavila kaciga, kako nas izvještavaju mediji, kojom se igrom može upravljati moždanim talasima.
Ko bi drugi do Japanci smislili su tablete koje će vam držati koncentaciju čak osam sati, a kako biste okrenuli „još jedan krug „ svoje omiljene igre.
Naravno, stručnjaci, naročito psiholozi upozoravaju da igranje može postati vrlo ozbiljne zavisnost, osobito kod djece, koju najviše treba čuvati.
U Pekingu, Kina, je čak otvorena i klinika za liječanaje zavsnosti od intarneta i kompjutera, osobito igara.

No u odnosu na druge zavisnosti koje prijete savremenom čovjeku, i ova u nizu se može svrasati u red benignijih, ali ipak po psihu i zdravlje može biti i opasna, osobito za mlađe igrače.
U izboru između realnog svijeta, koji može biti težak i koji zahtijeva svakodnevni napor, i virtelnog, gdje uz malo pažnje možete biti div-junak, mnogi se okreanu ovom drugom, kao načinu bjekstva od realnosti.
No kao u životu i u igru ulazimo da bi smo pobijedili, kako bi nam i skor u virtuelnim igrama bio što veći.
Pa ako ste okorjeli gejmer želi vam da se u igrama koje vam se nude sa svih sajtova, u svim magazinima i na svim kanalima, dobro zabavite i pobjeđujete. Taman kao i u životu. Jer igra je svojstvena čovjeku i ona ga, tim više, i čini time što jeste, a sklonost borbi i pobjedi je takođe dio ljudske pripode.
No nije zgorega reći, prije no iz igre izađete kao pojednik – najveća je pobjeda izaći bistra oka i uspravne kičme!

Elmir Đoković by infoBAR. ba
08.05.2008 21:15