Svijet ovakav kakav je i društvo samo po sebi, ne daju dovoljno mogućnosti i opcija za mlade naročito u Bosni i Hercegovini. Svi mi sanjamo, želimo, mislimo o boljem, bježimo od svakodnevnice u neki drugi svijet samo nama poznat, u kome smo slobodni. Ali malo ko od nas uspije da kreira realni svijet načinjen od dijelova tog „izmišljenog“ svijeta, malo ko od nas uspijeva da ostvari svoje snove.

Ipak taj mali broj ljudi koji se trude, bore, grizu, prelaze preko raznih prepreka i na kraju žive svoje snove. Međutim, baš ta nekolicina čini nas ostale ponosnim, daju nam vjeru i snagu da se i mi borimo jer ništa nije uzalud. Imam sreću da poznajem nekoliko mladih koji su na putu da ostvaruju svoje snove, koji čitavu svoju okolinu čine zadovoljnom i ponosnom. Ena Kurtović osamnaestogodišnjakinja koja je 21.3.2008. godine u Galeriji B.Smoje imala svoju prvu samostalnu izložbu, koja je opčinila i oduševila posjetioce svojim slikama, talentom, upornošću, stvaralačkim umijećem. Ona je sa svojih osamnaest godina počela da gazi puteve svoje karijere, ostavljajući bez daha one koji to nikad nisu uradili, ili ih je bilo strah da pokušaju.

Zlatan Prašović također osamneastogodišnjak, sa svojom grupom Soul Fraction, u aprilu ove godine u studiju snimaju svoju prvu pjesmu „Screams“, iako u ovoj zemlji ne postoji razvijena i jaka rock scena on i njegova grupa će pokazati da ipak na mladima svijet ostaje.

Šejla Kovač, „pridružuje“ se onima koji također ispunjavaju svoje snove, dugim radom, ljubavlju, nadom, željom, upornošću. Njena ljubav prema francuskom jeziku, iako je mnogi nisu podržavali u tome, će je odvesti u julu mjesecu ove godine u Francusku, gdje će sa iskustvom koje će tamo dobiti na najbolji način iskoristiti u ovoj zemlji, gdje ovaj jezik nije toliko zastupljen.

Živim okružena mnogim ljudima koji nemaju snova, koji nemaju ambicije niti volje, i čiji je vrhunac dana odlazak na pivu, ali mali broj ljudi koji kao Ena, Zlatan ili Šejla koji žive u jednoj maloj državi koja ne daje prilike za mnoge stvari u kojima bismo željeli da uspijemo, ne posustaju, ne stavljaju dalje, idu preko trnja i prepreka sve do zvijezda. A svaki početak je dobar, svaka odskočna daska je dobrodošla, a oni stariji, iskusniji bi trebali biti tu da im daju podršku i prilike. Ne treba nikom govoriti:“To nije za tebe“ ili “Nemaš od tog hljeba“, jer ljudi koji to govore nemaju sami niti želje niti nikakve ljubavi u svom životu kojoj bi da posvete svoj trud i svu dušu. Jer šta smo mi mladi bez mogućnosti, šta smo mi bez snova, šta smo mi bez želja i ljubavi. I treba tražiti puteve koji nas mogu dovesti do krajnjeg cilja, bio on krivudav, pun trnja i kamenja, bez nekog da nas vodi, a takvi su skoro svi putevi u ovoj našoj maloj zemlji.
Ali na kraju kad pređemo sve prepreke i kad je naše srce ispunjeno srećom, i onaj mali prvi korak koji uradimo, kao npr. Prva izložba, prva snimljena pjesma, ili iskustvo na putovanju, čine nas većim, snažnijim, spremnijim na još teže izazove, od onih koji čak nisu ni pokušali

Ena Hasanović by infoBAR.ba
24.03.2008 10:53