
Nakon što je velegrad uzdrman ubistvom Denisa Mrnjavca, a zrakom se kao nikad do tog trenutka (osim još par puta u zadnjih deset godina?!) proširio osjećaj nesigurnosti, građani su konačno odlučili ustati protiv neodgovorne vlasti. Par nevladinih organizacija je to jedva dočekalo, te je pokušalo usput, bez ikakvog osnova, uzeti titulu organizatora protesta. Ipak, nakon 'prvog kamena na vladu' još od vremana demonstracija 'Bolje rat, nego pakt' (iz 1941. godine), sve su se naglo otuđile od istih...a protesti su ostali na građanima.
Šesnaesti februar, prošao je krajnje kritično, jer je opstanak 'otpora' doveden u pitanje, budući da je započela cijela medijska kampanja, u nastojanju da se građani odgovore od daljih protesta. 'Revolucija' je preživjela, jača nego ikad do tog trenutka, a 23. februara građani su pokazali pravo lice, onog demokratskog Sarajeva, kada ih je, nisam dobar sa tim procjenama, ali recimo samo PUNO izašlo na ulice. Vladajuće strukture su odlučile da uz određene prividne mjere, stvoriti sliku o jednoj boljoj sigurnosnoj politici. 'Ogromni' su koraci učinjeni na daljem poboljšanju svega i svačega, samim tim negirajući svoju izjavu da su 'nenadležni i neodgovorni' (konkretno govorim o odlukama Gradskog vijeća).
'Uvjereni' da ćemo od stupanja na snagu novih 'mjera' živjeti u sigurnijem gradu, uživali smo u dobrili jednog novog Sarajeva, vjerujući u povratak onog vremena, o kojem smo mi mlađi čuli samo iz priča ('Mogao si u parku spavat' stari su konstantno ponavljali poslije svakog incidenta koje su donijela nova vremena). U veseloj noći, provedenoj uz vino, na jednom redovnom javnom 'sijelu' uživali smo u muzici. Na vratima se krvave glave pojavi, meni poznat momak i reče sarkastično i pomalo teatralno: „Welcome to Sarajevo!“
Fakat.
Nedim Jahić by infoBAR.ba
01.03.2008 13:06
|