Jupi. Ja sam lezba i udajem se. Za pedera.

Zvoni. Mislim da zvoni  neka sirena na brodu, na toj pučini koju sanjam. Zvoni, zvoni, trubi. Nestaje i brod i pučina i ona moja kućica sa skalinama buć u more, budim se.
Telefon. Gledam, 5:28. O Bože, dogodilo se… znam da sam noć prije sanjao smrt. Pomišljam na valium, protežem se do slušalice. Ne progovaram, dišem. Čujem ludi glas lude Hajke. Frustrirane Hajke. Bolno bolesne Hajke. Lezbijke i hipohondra. Slobodne glumice, koju ipak, na paradoksalan način, volim.
- Udajem se.
- Da.
- Udaaaaaajem se!
- Šta???
- Jebi se – čujem nervozno pušenje – Šest je, ustaj, udajem se!
- Pa nisi… nisi ni u vezi.
- Slušaj, ovako: bla bla bla, bla bla bla, bla bla bla...
Obzirom da  Hajke ne voli govoriti preko telefona jer “netko prisluškuje”, bila je kratka (pola sata), a za to vrijeme, dok sam teturao po kuhinji, kuhao kavu, tiho uključio TV, saznao sam da se udaje za seksualno frustriranog Karela (njene riječi), koji je zapravo jadan ali dobar i da joj se jebe što će morati živjeti s frajerom i da i nije neki frajer ali će joj valjda uspjeti napraviti bebu (“jebote, postoji viagra”) i da mu nije rekla da je lezba ali to nije ni bitno jer je rekla da je vino krv Isusova.
Nakon toga je Karel, koji je do tada imao pognutu glavu tijekom njihovog razgovora kod njenog promiskuitetnog frenda Paula (koji je zapravo napravio spoj), brzo podignuo glavu, oči su mu zaiskrile i počeo je mucati ali nije ni prestao jer Karel muca.

- Ništa ja to ne kužim.... Dobro, šta si mu rekla?- rekao sam nakon što sam saslušao i smirio se od njenog uobičajenog vriska jer je bila gola kad sam ušao u stan i viknula: “Vidio si me gooooolu!”, što redovito i svakom čini.
- Ovako, rekla sam mu: Pod jedan, ne jebem se prije braka. Dobro, nisam baš tako, rekla sam da ne mogu zamisliti da to netko radi – i to prije braka. (Moje prevrtanje očima 300 na sat nije vidjela jer je usput čupala obrve) – Pod dva, rekla sam mu da je Krist moj spasitelj i da sam ova koljena odrala i opet ću, dok sam se klečući primicala svetištu majke božje u Lurdu, sa raspelom u ruci. I da sam isto napravila u Fatimi i Međugorju. Da je Crkva moj hram i moja obitelj, svećenik moj uzor, a pogaština promiskuiteta i bluda ni za šta drugo, doli za bič božji. Ha, dobro?

- Nije. Trebala si reći da su ti časne uzor, a osobitno Karmelićanke.
- A? – zinula je.
- Ma ništa. I šta nisi rekla? O čemu se zapravo radi?
- Nisam rekla to da sam lezba al’ on je peder, pa ću mu ionako reći nakon vjenčanja. Ide u glavu?
- Hajke, sad sam uvjeren da si luda. Daj kavu da dođem sebi. Si šta pila?
- Nisam. Imaš brašna?
- Ne konzumiram al’ evo ti valium. Ne treba ti ga dignuti, nego unormaliti.
- Aaaaa? – opet zinula – Koga?
- Raspoloženje. Si mislila na pupoljčić?
- Hihihi – uvijek voli kad kažem pupoljčić.

Sve je počelo kad se seksualno frustrirani susjed njenog prijatelja Paula, Karel, gledajući ka nebu, jako glasno zapitao, ima li smisla da već peti put pokušava ići na spoj sa princem njegovih snova.
Na prvi pogled, nikakav problem za čovječanstvo, o kojem bi netko lamentirao jer se mnogi svakodnevno zadovoljavaju i  puno manjim od “onog pravog ili one prave”. I stupaju u vezu ili potpisuju onaj sudbonosni papir za sva vremena.
Ali u ovom slučaju se itekako radilo o problemu jer je Karel, koji muca, ultra religiozna osoba. Religiozan do te mjere da bi ga komotno mogli egzorcirati od religije. Karel ne doručkuje prije nego izgovori molitve. Krsti se čim netko kaže “jebemu” ili “pička”.
Nedjeljom ide u crkvu obvezno ujutro i na večer, te pjeva u crkvenom zboru ali ne ostaje na druženjima nakon proba jer se onda ostali raskalaše i počnu maksimalno dobro zajebavati.
Svoju vlastitu homoseksualnost je donekle kao prihvatio, zahvaljujući milosti njegovog progresivnog pastora. Karel mu je ispovjedio svoj preveliki grijeh, o mislima koje ne može izbiti iz svoje lude, ponizne zemaljske glave, a taj hippy pop mu je objasnio da smo svi stvoreni na sliku božju i da se zbog toga ne treba sramiti ničega. Da je pop usput, poniznog Karela spustio do maksi poniznosti na koljena, kao znak podrške i poduke ali i da u cugu odradi odrješenje od grijeha, Paul je saznao od Karela, Hajke od Paula, a ja od nje.
Promiskuitetni Paul mu je rekao da je to vrlo racionalan razlog zašto popovi nose široku odjeću i usput ga priupitao u kojoj je to crkvi i kako se pop zove.

I tako je Karel napokon mogao živjeti u miru sa samim sobom, duboko uvjeren da nikad nije ni živio u grijehu.

Razmišljao je šta i kako dalje. Obzirom da je već godinama gay brak činjenica, odlučio je učiniti isti korak kao i njegovi heteroseksualni poznanici iz crkve i crkvenog zbora.
- E, tu  je počela i Paulova frustracija – melje Hajke, gnjaveći svoju mačku – Ali da ne duljim, Paul mi je rekao da su mu prva četiri dejta sa Karelom bila potpuno kul.

Prvi dejt je bio orijentacijski. Polagano susjedsko upoznavanje uz nekoliko čaša vina.
Jeste da je Paul malo sjebao situaciju kad je rekao: “Pij me, krv sam Isusova”!, nakon pete čaše ali je Karel valjda već mislio da će to ispeglati u crkvi, u razgovoru utroje, sa popom.
Drugi dejt je već bio nešto malo više, jedna romantična večerica uz svijeće i bez biblijskih priča. Barem iz Paulovih usta.
Za treći dejt je Karel već došao k Paulovoj kući. Tu se sugovornik već donekle poznaje i, mislio je Paul, trebalo bi se konačno dogoditi nešto malo više od reprize posljednje večere. Bio je prilično raskomoćen, raskopčane košulje i u donjem dijelu trenirke. Karel je gledao s neodobravanjem i kada mu je Paul rekao da izuje te cipele, ovaj se bez riječi dignuo, stao kod izlaznih vrata i čekao da Paul dođe za njim, a onda ga počastio jednim poljupcem u usta u stilu herr Flücka i otišao.
Okay, promiskuitetni Paul, koji se konačno odlučio skrasiti, bio je strpljiv i došlo je i do četvrtog dejta. Tu se uz vino, svijeće i romantičnu glazbu, zahuktala atmosfera. Karel je ovaj put ipak izuo cipele, na Paulovo inzistiranje, sjeo tijesno uz njega i vatra dubinskih poljubaca je frcala na sve strane. Puls se ubrzao milijun na sat i Paul je polako htio otkopčati Karelove hlače, nakon čega se ovaj iz stopa digao i vikno: “Ništa prije braka!”, te zalupio vratima na izlasku.

Nema seksa prije braka! Proturječnost? Sigurno. Paul uzvraća udarac.

I sad, Paul ima problem. Ili za peti dejt naći najbolje odijelo, naručiti najbolju tortu, pozvati familiju i prijatelje i nakon sudbonosnog “da” u općini pustiti 16 bijelih golubova… Daaa... Fakat originalno ali preko svake mjere (i njega mrtvog). Ili odustati.
Kako može netko koji granicu hohoho prelazi u crkvi, istu postaviti kao uvjet osobi s kojom želi biti čitav život?
U crkvi, koja postavlja granicu seksualnosti, odbija ali i odobrava vjernicima podvučenima pod široki habit, te u isto vrijeme ima izuzetke i principijelne uvjete (posaugaj ga sinko i zgriješio nisi, al’ dalje ne zbori jer proklet ti si) i koliko će još ovakvih apsurda ta Crkva odblagosloviti u život?

- Maaaa, on je popušio popu. Hej, popu ! On je sad u milosti – govori Hajke.
- A kako je zapravo naletio na Paula, mislim, zašto baš on ?
- Pa čuj, kako on.... Susjed, gay, sam.... Logično bacanje u naručaj.
- Dobro Hajke, šta ti imaš od svega toga? – jebi ga, čuđenje je čuđenje.
- Gledaj stari, imam 32 godine i lezba sam. Pet dana ližem onu... uffffffff.... mulatkinju, ona se udaje. Veza? Ma bježi! Brak? Sanjaj, sanjaj. Koliko već godina pokušavam naći komada s kojom ću imati dom, dijeliti troškove, dijeliti jutro, dan, noć.... Peći one jebene lasagne za dva tanjura? Si primijetio u dućanima... sve je pakirano za dvoje? Porcija za dvoje. Set za dvoje. S kim ću dijeliti sebe??? Očigledno nisam podobna za dugu vezu. Uopće vezu. Jebi me, ja sam Paul broj dva.
- Udaja.... Pa šta nisi to sve s Paulom?
- On je dobar. Frustriran. Kao ja nisam. Frustriran u tolikoj mjeri da je išao na četiri tretmana dubinske masaže mozga, a samo zato jer je pomislio : «E, Paule, ovaj je dobar, ovaj je za pravu vezu ! »
- Jebi ga, šta nije riskirao ! Evo, tebi podmeće brak s tim Manelom...
- Karelom!
- Karelom. A sam nije htio potpisat taj papir, pa šta bude...
- Ma daj čovječe... Jebote... Zamisli, on to napravi i objavi mu se radosna vijest: Karel trandža... Pffffff.... Ili nema pimpač. Ili piša u krevet.
- Zamišljam, haha.
- Uostalom, Paul traži dalje, ima neke principe i ne ženi mu se, jebi ga. Taj potpis je sranje !
- Pa je nazvao tebe, ispričao ti sve i skovali ste plan kako da sjebete već sjebanog ?
- Čuj, slagala sam mu da visim u crkvi svaki dan. Slagala sam mu da se nikad nisam ševila i što je najvažnije : Uvjerila sam ga da, ma koliko mi bili pederi u duši, u društvu moramo biti pravi, uzorni kršćani, a Bog će nam ionako oprostiti naše pederstvo.
Zauzvrat ga šopam finim dizzy čajem od gljivica i viagrom. Beba je moja, ja mama, a brak je sklopljen.
Poslije se može jebat. Sa popom.
- A ti ?
- Liz, liz, milogriz – namiguje mi.
- Ti si ogavna.
- Daaaaaa.... jer sam namamila pedera u crkvi i pedera u duši u svoje oštre kandže i jer sam mu svečano obećala da nema straha od pipice.
- Ma neeeeeeee.... Stoko, probudila si me prije pola šest, a ja mrrrrrrrrrrzim pozive ujutro..... rano.... prerano.
Kad je vjenčanje?
- Čim moj mužić popuši popu.

Na vjenčanju u općini je bilo svečano. Ljudi koje ne poznajem. Ljudi koje poznajem. Nasmiješene mame i razdragane tetke. Butch lezbe i njihove nježne cure, sa muževima.
Paulovi bivši i sadašnji ljubavnici. Cvijeće i bljesak silnih aparata.

S lijeve strane je sjedila Hajkina ekipa i ostala tugujuća rodbina, a s desne crkveni zbor, pop u prvom redu, sretna lica Karelovih roditelja.
Hajke i Karel su nasmiješeni stajali pred matičarem i slušali klasično dosadni govor.
Svi su kimali glavama u znak odobravanja, a cure iz Hajkinog reda su zijevale. Jedna se čak počela grohotom smijati, te je, držeći se za trbuh, istrčala van. Bivša.
Kucnuo je trenutak vječnosti ovjekovječene  silnim fotoaparatima. Poljubac na znak: “A sad možete...”
Herr Flück je pružio usne prema Hajke i proždirao pogledom popa, koji se oblizivao.
Hajke je uvalila jezik u usta herr Flücku namigujući svojoj mulatkinji.
Paul se naknadno smjestio do mene i šapnuo: “Ha, kako smo ih...”

Saša Čokljat by infoBAR.ba
18.02.2008 12:04