BLUES I PJESNIČKO UMIJEĆE:
ČUDNO VOĆE LEWIS ALLANA
Sjedinjene Američke Države „američki san“ mnogih kao zemlji Hollywooda, Mc Donaldsa se ne krije samo iza maštovite mašinerije kreativnosti bajkovitog Walta Disneya, u kojem djeca sve vide u roze boji i vragolijama Mickeya Mousea, Donalda Ducka, da bi se prikazala svekolika umjetnost. Ali to, na sreću nije tako. Dugo je, već decenijama, blues muzički a i poetski izričaj američkih crnaca iz kojeg je, u neku ruku, iznikla socijalno angažirana poezija na ovome tlu, kao izraz bunta zbog svakog nemilog događaja koji je „potlačena rasa“ dužna da trpi od svojih „bogom datih tutora“. 1930. – ih godina prošlog stoljeća, kada se javlja velika ekonomska kriza u mnogim krajevima svijeta, gdje glad vlada kao nekada kuga u srednjem vijeku, američki Jug, sav od prekrasnih mirisnih magnolija nosi čudno voće – kaže Lewis Allen (dok je njegovo pravo ime Abel Meeropol), kada je 1937. Godine objavio u New Yorker Theacheru pjesmu „Strange Fruit“:
Southern trees bear a strange fruit
Blood on the leaves and the bllod at the root
Black bodies swinging in the Southern breeze
Strange fruit hanging from the poplar trees
Pastoral scene of the galant South
The boulging eyes and the twisted mouth
Scent of magnolia sweet and fresh
And the sudden smeel of burning flesh
Here is the fruit for the crow to pluck
For the rain to gather, for the wind to suck
For the sun to rot for the tree to drop
Here is a strange and bitter crop
Sam autor, pjesmu je prvo naslovio Bitter fruit (Gorko voće), ali pravo je uradio kada joj je izmjenio naziv, jer Strange fruit nosi mnogo više simboličkog značenja. Ne samo da je ispoštovao strukturu pjesme, napisanu u katrenu gdje se na kraju nalazi rima u svakoj strofi, već je svom potencijalnom čitatelju dao čitavu jednu bogatu sliku koja je ukorijenjena u historiji američkih crnaca. Pjesma kratka i precizna, govori o linčovanim crncima robovima od strane svojih gospodara, na jedankarnevalski način. Naime, vješali su im tijela na drveće! Olićenje fašizma. Ako se malo zamislite, shvatit ćete da je Lewisovo čudno vođe tijela nesretnika koji vise sa drveća sa „izbuljenim“ očima.
Pjesma polako nalazi sebi put, biva čitana na mnogim javnim skupovima crnaca protiv svojih tlaćitelja, te kasnija dobija svoje muzičke note koju će ovjekovječiti velika blues i jazz pjevačica Billie Holiday, svoji melanholičnim glasom 1939. Godine, pjevavši je u mnogim harlemskim klubovima u kojima bi se rasla svijest o potrebi za promjena društvenog položaja crnaca u SAD-u, dok je britanski Magazine Q proglasio je pjesma Strange Fruit među deset pjesama koje su snažno utjecale na promjene u svijet.
„Napsaio sam „Strage Fruit“ jer mrzim linčovanje, i mrzim nepravdu, i mrzim ljude koji je podstiču“ izjavio je 1971. Godine Lewis Allan.
Umjetnost, nije kadra voditi ratove protiv zlikovaca, ali čini se da je ona odvano snažno uporište duhovnog bivstvovanja ljudi, mjesto gdje se bijes izražava u kreativnom.