Kulturološko bogatstvo Bosne i Hercegovine nastalo je uzajamnim djelovanjem sva tri ravnopravna naroda koja u njoj žive. Svaki od tih naroda je u njen tradicijski milje unosio tvorevine folklornog, jezičkog i književnog karaktera. Kako je ovaj prostor karakterističan  po tome, da je tolerantan i da je spreman da u svoje duhovno iskustvo primi novu vrlinu, u njegovoj izgradnji učestvovali su i Jevreji nakon izgnanstva iz Španije 1492. godine. „Prohujali su vijekovi od onog vremena sredine XVI  stoljeća, kada je u zlatno doba Španije nastala čudesna i neprevaziđena Sarajevska Hagada. Pitanje je hoćemo li ikada saznati pravi datum i mjesto rođenja knjige koja je, kao simbol  oslobođenja ostala i simbol Sarajeva. Naime, svake godine, i tako već stotinama godina, Jevreji cijelog svijeta proslavljaju Pesah, praznik oslobođenja iz egipatskog ropstva, tradicionalnom seder večerom na kojoj se čita Hagada, knjiga o izbavljenju. Svaka jevrejska porodica ima Hagadu,  a one bogatije su, u to davno zlatno doba Španije, mogle sebi da priušte i luksuzne – posebno izrađene Hagade, kao što je ova naša.“ Stoji u bošuri koju je izdala Jevrejska opština u Sarajevu iz 2002. Godine. Sasvim je sigurno i osjetno njihovo učešće i danas nakon toliko minulih stoljeća kada je malo jevrejskih sefardskih porodica koje poznaju ladino i muziku iz andaluzijskih krajeva. Jedna od takvih porodica je i porodica Kohen, koja je savim slučajno, ponudivši ovu knjigu prekrasno iluminiranih minijatura nepoznatog likovnog majstora na prodaju, pobudila je ogromno interesovnje mnogih filologa (Eugena Werbera, Cecila Rotha,  Davida Heinricha Müllera, Julisa von Schlössera) jer „priča u slikama“ se činila kao zanimljiv prikaz svetih starozavjetnih i talmudskih tekstova koji su se čitali u vrijeme velikog praznika beskvasnog hljeba – Pesaha, jednog od tri velika tradicionalna praznika koji se slavi 14. nisana po židovskoj novoj godini – Roš hašana – koja u prosjeku traje 354 dana. Premda sva tri velika praznika padaju u isto doba, dani svetkovina se mijenjaju.“Triput u godini neka se pokažu svi tvoji muškarci pred Gospodinom, Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan tjedana i blagdan sjenica, Pesah ili Pasha, blagdan beskvasnog kruha, Šavot, Tjedni i Šukot, sjenice povezane su s povješću Izraela i poljoprivrednom godinom. Roš Hašana, židovska nova godina, Jom kipur, Dan pomirbe, blagdani su okrenuti razmišljanju, pokajanju i molitvama za oproštenje. Purim i Hanuka, praznici svjetlosti, slave izbavljenje židovskog naroda iz pogibelji“piše John Bowker u svojoj ilustrovanoj knjizi Religije svijeta. Uoči Pesaha, kako bi se obilježio ovaj praznik, priprema se bogata seder večera gdje se hrana postavlja i posvećuje tačno određenim redoslijedom. Na sto se postavlja služavnik  sa pokrivenim beskvasnim hljebom, s desne strane je zdjela sa harosetom, prema začelju se postavlja pečena koljenica, s lijeve strane, prema čelu, nalazi se grančica od zeleni (peršun ili celer) i tvrdo kuhano jaje dok, u sredini, stoji maror odnosno gorka trava. Domaćin bi čitao tekst iz haggadhe kojim bi posvećivao vino u čaši koju ispija – kadeš. Nakon toga uslijedilo bi pranje ruku – ur'hac, te uzimanje marora koju bi umakao u slanu vodu kao simbol suza da bi je kasnije, poslije posvećenja podjelio ostalima za stolom – jahac. Po izgovaranju blagoslova, uzima se pokriveni hljeb koji je podjeljen na tri dijela. Veći, srednji dio se sklanja za afikoman, te slijedi priča o izbavljenju iz ropstva.
       Prevodeći sa hebrejskog jezika imenicu haggadha, izvedenu iz glagola higid, dobit ćemo riječ priča ili kazivanjepashalnehaggadhe. Pashalna haggadha je obredna knjiga koja se ne praktikuje u hramskim ceremonijama već za vrijeme seder večere. Ovaj dio Sarajevske haggadhe je oduvijek plijenio pažnju naučnika. Haggadha sadrži još i dijelove Midraša, komentare na priče iz Biblije. Obzirom da je sastavljena iz više dijelova koji nisu poredani hronolški, prilagođena je da služi kao obredni priručnik za vrijeme seder večere.
Tekstovni dio haggadhe sastoji se od:

1. Kidusha ili Kadesha što znači blagoslov koji se praktikuje na svim jevrejskim praznicima u ime Božijih djela.
2. Ha – Lahmah Aniah ili Ha Lachma Anya u prijevodu znači „ovo je hljeb siromašnih“ i odnosi se na  matzah, hljeb koji je služio Jevrejima kao prehrana dok su bježali iz Egipta. Sastavni je dio seder večere i predstavlja simbol za taj veoma značajan događaj. Za vrijeme večere, starješina kuće u kojoj se slavi Pesah, posvečuje hljeb slijedećim riječima:

„Ovo je hleb bede i (nevolje) kojega su jeli naši očevi
U zemlji Egipatskoj
Ko god je gladan, neka uđe i neka jede
Ko god je u nuždi, neka uđe i svetkuje Pesah
Ove godine ovde, iduće godine u zemlji Jisraela
Ove godine robovi, iduće godine sinovi slobode!“ (Eugen Werber, Sarajevska hagada)

3. Avadim Hayim – u prijevodu „Bili smo robovi“ i upućuje na priču babilonskog učenjaka Išmaela iz Nehardeje koja se nalazi u Talmudu.
4. Ma'aseh de Rabbi Eli'ezer znači „rabbi Eliezer je rekao...“, a podrazumijeva raspravu između dva učenjaka o važnosti Pesaha koja se nalazi u Mišni.
5. Četiri sina koja uče zakonitosti Pesaha, sa razumjevanjem njegovih osobenosti. Stečeno znanje iznose pred oca koji će procijeniti njihovu oštroumnost, koju će kasnije prenijeti na svoje sinove. Na taj način oni ističu i svoje karaktere: mudri sin, sin zlikovac, sin prostak i sin koji ne zna ni da pita. Parabola o četiri sina sačuvana je u Jerusalemskom talmudu i u jednom Midrašu.
6. Yakhol me Rosh Hodesh upućuje na tanaimske komentare o izlasku Jevreja iz ropstva.
7. Mi – Tehillah Ovedei Avodah Zarah Haya Avoteim u prijevodu „Naši očevi su bili idolopoklonici“
8. Arami oved ovi, što znači „Otac mi je bio Aramejac“ a odnosi se na Jakoba ili Abrahama čija se porodica iz Arameje doselila u Canaan. U kontekstu pashalne haggadhe značenje je drukčije. „Arami oved Avi“ znači „Jedan Aramejac je želio ubiti moga oca“ tačnije Jevrej Laban, brat Jakovljeve majke, ujedno i lik iz pashalne hagaddhe.
9. Kammah Ma'alot Tovot la Makom Aleim znači „Koliko nam je dobrih usluga učinio Svevišnji“. Izreka predstavlja dvije verzije pjesme koja je bila komponovana za vrijeme drugog Hrama u Jerusalemu.
10. Učenja Rabina Gamaliela ističu važnost prinošenja žrtve.
11. Be – Khol Dor va – Dor što zanči „U svakoj generaciji“ a podrazunijeva se da je u svakoj generaciji potrebna jedna osoba koja će se obavezati da podsjeća druge na oslobođenje iz ropstva.
12. Shefokh Hamatakha – ova fraza se često upotrebljavala u srednjovjekovnoj Evropi kao poziv Bogu da uništi Jevrejske neprijatelje.
13. Veliki Halel kojim se slavi Božija dobrota.

POSEBNOSTI SARAJEVSKE HAGGADHE

Iluminatroska djelatnost Evropi je poznata još od srednjeg vijeka kao vještina ukrašavanja rukopisnih knjiga kojom su se mogli baviti samo vješti znalci. Ono što je do danas ostala misterija jeste ime umjetnika koji je ovo remek djelo učinio nesvakidašnjim po svojoj ljepoti.“Taj fantastični dostojansveni svijet minijatura Sarajevske hagade, dozvoljava nam da se dvostruko divimo njegovom tvorcu, koji nam je omogućio da saznamo ne samo odsjaj jedne davno kreirane ljepote, nego i nju samu, ljepotu koja ne zna ni za istorijske preipetije, koja nije mnogo brinula za ideologije, propisane estetske kanone i Mojsijevu zabranu 'ne gradi sebi lika'“. Prema židovskim  religijskim propisima, oslikavanje prizora iz svetih tekstova predstavlja grešni čin bogohuljenja vrijedan kažnjavanja.U svijetu postoji mali broj kodeksa ovakve vrste, svega četiri, koji su svojim sadržajem i likovnošću identični. Pored sitnih razlika u samome tekstu, osam novih listova čini Sarajevsku haggadhu drugačijom od ostalih. Te stranice su izostavljene iz izdanja za koje je profesor Cecil Roth napisao detaljnu studiju. Po njegovim riječima ove stranice su vjerovatno dospjele greškom za vrijeme povezivanja samoga kodeksa u tabak, jer su Veliki halel (psalm 136) i molitva Nišmat skraćene. Zamašćeni uglovi kožnih stranica, kao svjedoci, govore da su dugo bile upotrebljivane za vrijeme pashalne večere. U tabaku od 12 stranica koji počinje od 35. – og lista, list 40 (recto) je šesti po redu, dok je Veliki halel na 48. – om listu pretstavljen na drugom listu tabaka od 12 strnica.
Ono što je još vidljivo, kao kasniji dodatak nepoznatog iluminatora, jesu dva lika (muški i ženski), u donjem dijelu halela pored kojih počinje kratka poema pisana u stilu tradicionalnog pijut pjesništva sa simetričnim stihovima, te refrenom napisanim skraćenicama. Prva  riječ na početku prvog stiha je Pesah Micrajim (Egipatski pesah), a drugog Pesah dorot (pesah novijih naraštaja). Refren je izgrađen od tri riječi: ajin, lamed, vav, koje upućuju da su izvedene iz psalma 59, 5: „Probudi se, kreni ka meni i vidi!“.  Poema govori o oslobođenju Jevreja iz Egipatskog ropstva i njihovom vječitom žudnjom za spoznajom Boga, kojeg slave kao njihovog Dobročinitelja, Izbavitelja od nepravde. Pjesma je ispisana  plavim i crvenim mastilom, naizmjenično po stihovima. U prvom stihu riječ pesah je plave boje a u drugom crvene, sve do samog kraja. Da bi se prikazala njena stilska i sadržinska ljepota, iluminatoru je bilo potrebno pet listova. Pjesma se završava navodom iz proročke knjige Ješaje (Isaije). Riječ kakatuv (Kao što piše) pisana je plavim mastilom, dok je ispod teksta, uvučenim retkom napisan prvi stih iz 61. – og poglavlja koji veže i dopunjava smisao cijele pjesme: „Duh Gospada Boga je na meni, jer me Gospod pomaza da javljam dobre vesti krotkima, posla me da zavijem one što su slomljena srca, da oglasim zarobljenima slobodu a sužnjima slobodu“ stoji u Spomenici od 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu.
Nakon ove, slijedi pjesma čije stihove pjesnik konstruira pomoću skraćenica. Stih počinje riječima Iz kuće zla (Mibet even) te se dijeli na dva dijela, prve tri riječi nakon prvog stiha krati. One koje počinju sa Iz kuće, dok je skraćenice iz drugog dijela predstavio kao pripjev na kraju svakog drugog stiha, koji je započinjao riječju zemlja. Stihovi prvih riječi su od plavog mastila, stihovi refrena od crvenog. Refren ove pjesme zasnovan je na Pjesmi nad pjesmama. Eugen Werber je prenosi na slijedeći način:

                         
Iz kuće zatvoreničke, opsađene neprijateljima
                         ustani, drugo moja
                        (u) zemlju hleba i vinograda,
                        Lepotice moja i hodi! (Eugen Werber, Sarajevska hagada)

Na kraju ove poeme dodata je rečenica ispisana u jednom redu zbijenim slovima:„Iduće godine u Jerusalimu“, što predstavlja tradicionalni dio svake pashalne haggadhe. Uzimanje stihova iz Pjesme nad pjesmama je samo uvod u raskošnost, skladnost i likovnu vrijednost Sarajevske haggadhe. U vrhu stranice, nalazi se zastavica u kojoj je ispisana riječ kakatuv, a tri reda ispod nje nalazi se stih:“Smokva je izbacila zametke svoje, a loza jagodice, zamirisahu. Ustani drugo moja, lepoto moja i hodi“ (Werber). Ispod ove pjesme oslikana je smokva što je vjerovatno i bila iluminatorova namjera. Ove dvije pjesme igraju veliku ulogu u održavanju seder večere.

SADRŽAJ SARAJEVSKE HAGGADHE

Sadržinu Sarajevske haggadhe čini 142 lista veličine 16,5 X 22,8 vezanih u tabake po 12 listova. Na prva 34 lista nalazi se 69 minijatura. Oslikane su po naličju lista, oivičene spiralnim ukrasima. Na dvije stranice, raspoređene su po četiri minijature, na 29 stranica dvije vodoravno odvojene zlatnom linijom, dok su samo tri stranice oslikane minijaturom preko cijelog lista. Na ostalih pedeset listova ispisan je tekst haggadhe. Tekst je pisan kvadratnim sefardskim pismom u 9 – 10 redova sa mnogo uokvirenih inicijala, početnih riječi radi isticanja. Na trećem listu započinje tekst  Ha lahma, gdje vidimo tri grba. U sredini, na vrhu, iznad slike tvrđavskih ulaznih vrata nalazi se štit sa crvenim, zlatnim i tamnim uspravnim prugama koje predstavljaju zaštitni znak grada i pokrajine Barcelona, koji je 1137. godine postao grb aragonskih kraljeva. U donjem dijelu desne stranice, nalazi se grb porodice Sanz, a s lijeve na štitu jarko crvena rozeta i predstavlja grb kraljice Margarite Aragonske. Iluminator je grbovima davao veliku važnost, pa se pozlaćena rozeta javlja kao tačka (dageš) u slovu b (bet) u zastavici na 6. – om listu, dok na 19. – om listu (recto) u zastavici su, u pozlati, među slovima inicijalne riječi, pozlaćena rozeta i krilo. U skupini od 34 lista, na slikama je prikazano Petoknjižje, počev od stvaranja svijeta, preko egipatskog ropstva i izlaska pod  Mojsijevim vođstvom, sve do rukopolaganja Jhošue, sina Nunovog.
Danas, u svijetu postoje samo još četiri haggadhe koje se čuvaju u muzejima ili privatnim kolekcijama koje se po svom tipu iluminacija razlikuju od ove naše, ali im je namjena ista.
Cijela priča o haggadhi nije bila pošteđena mnogih mistifikacija zbog svoje burne historije tokom Drugog svjetskog rata. Naime, prva stvar koju su njemački oficiri zatražili od sarajevskog kustosa Zemaljskog muzeja na Marin Dvoru je bila haggadha. No svjestan same vrijednosti ove knjige, vješto je izmješta vani muzeja (postoji priča da je bila skrivena u jednoj seoskoj kući na Bjelašnici), a da je za vrijeme ovog posljednjeg rata, čuvana u trezoru Centralne banke Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Svoje svečano mjesto, haggadha je pronašla opet u zgradi na Marin Dvoru, gdje odvažno svjedoči, svojom impresivnom ljepotom o duhovnoj tradiciji Jevreja u Bosni i Hercegovini.

Semir Avdić by infoBAR.ba
15.11.2007 17:04