Japanska tehnologija – vratolomna informatička invazija kućnih uređaja u vidu plazme TV-a, komunikacije, trgovine među ljudima, eto šta je to. Svaki dan neki novi digitalni stvor se povlači po komodama, policama, ladicama i sve „na dugme“, a lijeni prsti pritisnu i hopala, sve radi! Taj svijet zaista ne misli stati se razvijati, već će uplesti svoje prste u svaki mogući kutak u koji se može staviti čip. A ovdje, na Zapadu, sve to prolazi i ljudi hrle da zgrabe što prije, jer zaboga, kako će bez toga živjeti! Kaže se:“Nisi u trendu? A gdje ti je Nokia?“ Polako sa bijesom razmišljam:“Opet ono japansko čudo što se ugnijezdi kod nas još kao i trend!“. Dalje kažu:“Pa, znaš kvalitetni su im proizvodi, pa zato. Traju dugo...“ Vezuv kuklja. Trendovi se izgleda nameću, bez obzira iz kojeg dijela svijeta dolaze. Ako ih društvo prihvati, oni lagano postaju sastavni dio stvarnosti bez koje se ne može. Odjednom su svi podređeni tom trendu. Toliko je „ugrađen“ u psihama ljudi, da zaista osjećaju očaj ukoliko nisu u trendu datog momenta. U Japanu su svi morali učestvovati u jednom, koji je veoma brzo se proširio zemljom kosookih. Na Booksa.hr stoji članak na temu ovog novog trenda koji zabrinjava:“Najprodavanija knjiga u Japanu ove godine je, uz 'Braću Karamazove', roman kojega je 21-godišnja teta u vrtiću sastavila na svom mobitelu.

Japanorama
Iz Japana nam stiže novi zabrinjavajući trend koji bi, ako ga ostatak svijeta prihvati, mogao zauvijek promijeniti lice književnosti. Tehnologijom zaluđeni Japanci, srasli sa svojim mobitelima i iPodima kao Seven of Nine sa svojim preostalim borgovskim gadgetima, naprosto su poludjeli za knjigama koje su nastale na mobitelu.

Trenutno druga najprodavanija knjiga u Japanu je 142 stranice debela srednjoškolska romansa pod nazivom Moshimo Kimiga... (Ako ti...) koju je teta u vrtiću poznata pod nickom Rin izvorno napisala na mobitelu i uploadala na svoju stranicu gdje su je pretplatnici (uglavnom tinejdžeri) mogli skinuti na svoje mobitele uz malu naknadu.
Romani za mobitele (keitai shousetsu) fenomen su japanskog izdavaštva koji je male off-beat nakladničke kuće pretvorio u vodeće izdavačke koncerne, a autore u bogate književne zvijezde.
Iako je riječ o uradcima bezupitno loše kvalitete koji, ako ste se slučajno pitali, u potpunosti iskorištavaju lepezu emocija koju nude smileyi, a šutnju likova opisuju s više razmaka, ne može se zanijekati da su komercijalni hit.

Otkad je u siječnju taj Rinin 'roman' otisnut tradicionalnom tehnikom, prodan je u više od 420.00 primjeraka, dok su Karamazovi, izdani u srpnju, prodani u nekih 300.000 primjeraka.
Začudo, čak 5 od 10 najprodavanijih knjiga u prvoj polovici godine sastavljeno je na taj način – satima tipkajući po sitnoj tastaturi, a svaka je prodana u otprilike 400.000 primjeraka.
Mikina Koizora (Ljubavno nebo), roman o srednjoškolki koju višestruko siluju, a ona ostane trudna pa pobaci, koji je u tradicionalnom formatu dostupan od prošloga listopada, prodan je u više od 1,2 milijuna primjeraka, a uskoro se sprema i njegova ekranizacija.

Iako klinci te romane za sitne pare mogu skinuti na vlastite mobitele, vole si priuštiti i hard copy jer ih dosta sudjeluje u izradi romana. Naime, kako se priča dugo razvija i uploada na stranicu, čitatelji svojim sugestijama putem maila i, gle čuda, mobitela, mogu utjecati na razvoj događaja.
Stranica Maho no i-rando (Čarobni otok) posvećena književnosti na mobitelima postoji tek 7 godina, a već ima fond od kojim milijun moby-romana i vrlo živu zajednicu.

A kako na sve to reagira Japanska akademska zajednica? Tipično suzdržano. Toru Ishikawa, profesor japanske književnosti na fakultetu Keio u Tokiju, ističe da dimenzije ekrana tjeraju autore da pišu kratke, jednostavne rečenice koristeći se osnovnim riječima i da je jasno da takvo stanje stvari utječe na kvalitetu književnosti, ali dodaje da bi zbog tih istih razloga kreativniji autori mogli postati jezični inovatori.
S druge pak strane ekonomske računice, predsjednik izdavačke kuće Goma Books Masayoshi Yoshino manifestno je proglasio da romani za mobitele nisu samo trend nego nova vrsta kulture.
Za kraj, parafrazirajmo Krležu: "Sačuvaj nas bože japanske kulture..." Čini mi se da se još uvijek nije premostio jaz, kod nekih, između čitanja one prave knjige sa svojim posebnim mirisom koji se ureže u pamćenje za cijeli život i knjige u PDF formatu, a Japanci nude nekakav novi trend u kojem smileyji dočaravaju raspoloženja likova? Ti ljudi ne usprezaju ni pred čim. Jednog će dana slikati reprodukcije Mona Lize na staklu putem lasera, samo da pokažu svoju novu modernu tehnologiju. Moj Krleža, dokle će sve otići ovaj svijet…

Semir Avdić by infoBAR.ba
08.01.2008 17:20