„Šta je to u tvojim venama, što te tera drugim ženama“ - viski ili burbon? Pitanje je sad. Pravo „hamletsko“ pitanje bez kojeg se ne može sačiniti niti jedna ozbiljna analiza teksta. „Prođi sa mnom kroz crveno...“ – dvjesta na sat i u prvu banderu. „Pijem na eks, do dna, do dna“- pa i jeste dno dna ovaj kič, šund i šunderaj u kojem odzvanjaju „svečarske svadbene pjesme“ svih vrleti južnog Balkana, prostora u kojem niče, kao ekspanzivni karcinom, mainstream (kuku, lele) turbo folk po(j)ezija naroda i narodnosti u kojem se uvijek nađe neko da kaže:“Uh, što me pogodi pjesma, gl'aj vene, joooooooj...“ Ozbiljni socijolozi kulture bi rekli:“Tekstovi su plošni, prosti i neuki“ tj, sirovi i nakaradni. Psiholozi pak slijedeće:“Na karakter, koji je još uvijek u plastičnoj fazi, u fazi formiranja ličnosti kao individue, može da djeluje jako destruktivno po mentalno zdravlje“ Zabrinjavajuće. Odrastanje na matrici jednog sistema vrijednosti koji jako može naštetiti. Opasno.
On gine da joj skine, haljinu što šušti, jer kod njega su još uvijek njene gaćice dok brushalter joj ne ide uz karakter. Čemu sve ovo vodi? Općem orgijanju a la de Sade? Ili možda swingeraju? Vrag bi ga znao, ali jedno sigurno znam, da nakon mnogih krčmarskih večeri sa petka na subotu, jedna mlad curetak je u hitnoj na šivanju.
Dežurna sestra joj kaže:“Niko nije vrijedan tvojih vena, djevojko draga!“
„Ma, pogodila me pjesma!“ - odgovor je.

Zar jeftina votka i žilet idu uz karakter?! Kome je potrebno da ga pjesme pogađaju kao snajperski hitci u venu iz koje bi trebala da iskrvari sva životna mladost?! Nikome normalnom ko može i zna da zauzme kritički stavu spram hiperprodukcije loših tekstova koje bi trebalo zaobilaziti u širokom luku. Zašto? Opasno je po život! Puca kao grom iz vedra neba! Uništava nutrinu svojim koncetratom radioaktivnih supstanci obogaćenih aktivnim Folkalijem što izjeda mekane ovojnice duše u okrutnom svijetu vjetrova „popularne kulture“ (valjda onog Južnog što se piše bez j jer dopuha na tlo koje je sve uzimlo zdravo za gotovo, pa pomete ono što danas svi nekako uporno nazivaju „urbano“). Gdje leži suština problema? Mislim da je svima jasno, u TEKSTU koji ne nudi ništa drugo nego običan „sirovi smrad“ kakvog trulog sira koji ne ide uz kvalitetno vino hercegovačkih vinarija. Kao jedan kulturološki škart onih što misle da „uvijek biraju samo dobre tekstove za svoje p(j)esme“ je turbo folk po(j)ezija u svijesti onih čija matrica drugačije zvuči, bez kričavih žalopoljki i naprasitih poskočica od Vardara do Triglava.

Suze lijem, poplava do nogu
Ja bez tebe živjeti ne mogu
On je pupak na tvoj pupak metno
Zato se osjećam tužno i nesretno

Za božije čudo, ovo je jedan “blaži oblik” turbo folk poskočice čiji se smisao odnosi na “neprežaljenu dragu” koja je bila toliko čestita da je u svoj zagrljaj primila “novi pupak” za kojim on žali i roni suze tuge iz svoje napaćene duše za izgubljenom ljubavi. U svakom momentu se da naslutiti ta prosta vulgarnost koja u svojoj suštini ne promovira ništa drugo do jednu vulgarnu nevjeru ljubljene rumenke. Zrele jabuke.

Mala moja na vrh kola stani da te moje oko nanišani!

Iz ovog “siledžijskog stiha” ocrtava se sveukupna svijest nečije kulture i inteligencije. Je li to tako kod nas? Pitanje je sad.

Semir Avdić by infoBAR.ba
12.01.2008 13:02