U klasičnoj indijskoj ikonografiji zatičemo mnogobrojna i živopisna djela starih majstora što svaki detalj iz mitologije sa mnogo pažnje uklapaju u jednistvenu sliku simboličnih značenja osobina božanstva, gdje svaka od njih napominje na njihovu nadnaravnu prirodu koja ili stvara (Brahma) ili održava (Višnu) ili uništava (Šiva) u materijalnom svijetu smrtog i vječito grešnog čovjeka, zarobljena u lošoj karmi. Čitati simbole iz pokreta ili stava, položaja tijela božanstva znači razotkrivanje božanske akcije ili djela koje doživljava svoju realizaciju na čudesne načine. Jedan od repezentativnih prikaza božanstva čiji položaj tijela ima simboličko značenje jeste Šiva Nataraj. U vatrenom krugu on pleše svoj „kosmički ples“ gdje plamen kao simbol razorne moći oslikava apokaliptičnu sudbinu svijeta na zadnji dan yuge (doba) kada će se svima suditi. Smatra se da prikaz malenog patuljka pod nogama simbolizira demona ili grešnika kojeg gazi dok pleše, a uzdignuta ruka prema nebu jeste izbavljenje vjernika iz materijalnog svijeta, dok ruka usmjerena prema dolje je ona koja će grešnika baciti u podzemni svijet. Bubanj u trećoj ruci je instrument kojim će najaviti svoj dolazak, i on daje ritam njegovu plesu, u četvrtoj je vatra. Njegovo treće oko, na čelu se tada otvara i uništava sve ono što je bio svijet. Prema vjerovanjima sve ima svoju svrhu kod božanstva, pa čak i tri hotizontalne linije ispod vrata Šive Mahešvare. Ni one nisu sasvim slučajno tu. Često su uočljive na mnogim slikovitim prikazima ovog Šivinog utjelovljenja. Prema mitu, demoni su se poigravali sa vodama planete Zemlje tako što su u njene okeane sipali otrov koji je znatno narušavao život njenih stanovnika. Moleći Šivu za pomoć, njihov spasitelj je popio sav otrov iz okeana koji je ostavio ožiljke na njegovom vratu u vidu tri horizontalne linije.
Od svih rijeka u Indiji, Ganga je najsvetija. A i kako ne bi bila kada ju je Šiva sa nebesa, preko svoje kose spustio na zemlju, ali prema predaji naravno. Na slikama, tu njegovu kosu krasi jedan polumjesec, što govori o uznesenju na nebo dostojnog asketskog isposnika što sjedi na tigrovoj koži kao simbol vladara nad zvijerima, pored kojeg je vjerni trozubac kojim pohodi u rat. Kako prema mitologiji svaki bog ima i svog ekvivalenta u ženskom rodu tj. svoju žensku emanacija (oblik), tako su Parvati, Durga ili Kali njegove pratilje, suputnice kroz život. Koncept božanske porodice je često pirisutan i u mitologiji u kojem bogovi imaju potomke – junake koji se bore na strani pravednih (u Mahabharati Ganeša, sin Šive i Parvati, stoji uz Arjunu i njegovu braću).
Om namah Shivaya, mantra je što mnogi asketski indijski isposnici izgovaraju dok slave ime Šivino za koju se smatra da svaki pit kada se izgovori, odlazi do samih božanskih visina, do samoga boga.
