
Iako svi valjda znamo ili bi makar trebali da znamo ko je bio Karl Fridrih Hijeronim Minhauzen moram reći da među nama živi jedan baš takav. Iako je pomenuti pričao letu na mjesec i prepričavao priče koje su potpirivale maštu i navodile na maštanje, današnji Minhauzen živi tu pored nas, u mojoj raji u mom danu i samnom na kafi Ima mnogo veće porive za priče koje potpiruju maštu. Možda njegovu ne, ali našu na kratkoj kafi svakako da. Priča je kratka i efikasna, svakodnevno fokusirana na "ono žensko", ono o čemu muškarci najviše pričaju ponekad tiho i između sebe, a ponekad glasno i jako da bi njihova pohvala ostala u okvirima kratke "povale" koju su netom prije toga doživjeli. Svaka raja ima, kao i svako mjesto svoga Lera, kome se svi dive, a onda se hvataju za glavu jer su ga pustili da priča i da mašta o onome što svi žele ćuti baš u tom momentu.
„Ono žensko“ muškarca uglavnom navodi na pomisao o seksualnoj fantaziji kao momentu otjelovljenja želje i akcije. Naravno dobro „organizovanim“ ali i seksualno osviještenim parovima fantazija može biti šlag na torti. Ona u tom smislu dovodi do poboljšanja seksualnih navika. Seksualne fantazije mogu biti svojestvene i onim drugim, što je na žalost puno bliže istini, usamljenim ali i očajnim osobama.
Bojim se, ali pomislit cu da je tako. Neki od mojih prijatelja bi se iz uloge Don Juan-a za tren u mojim očima bi bili u blato svakodnevnice koja je tako mračna i surova. Zašto ljudi žele maštati, a maštu koristim kao izgovor za laž, baš o onome šta su i ko su pa makar se radilo i o njegovom seksualnom životu koji je u suštini na čistoj muškoj kafi mnogima nezanimljiv
Ali ono što želim da ispričam jeste priča o Don Juan-u našeg doba.
Nisam slučajno počeo priču sa Karl Fridrih Hijeronim Minhauzen čovjekom koji je živio u doba ekstremnog fetiša, zamkova, dubokih dekoltea, velikih suknji, uvojaka u kosi i velikih suknji koje su imale žičanu podsuknju. Za njega je to bilo lijepo vrijeme seksualnih sloboda, ali čovjek je maštao i lagao. Maštao je o letu na mjesec na topovskom džuletu, maštao je i lagao o pobjedama na ruskom frontu. Nije maštao o seksu, bio je tako divno slobodan zadovoljan a vrlo vjerovatno i dobro zadovoljen.
Šta se to dešava danas? Živimo u vremenu seksualnih sloboda? Stalnog nasilja kako u porodici, kući društvu uopšte. Pitam se šta je sa seksualnim slobodama i seksualnim pravima muškaraca. Koliko napada na mušku seksualnost možete doživjeti svaki dan? Mnogo naravno! Tome je krivo vrijeme način ali i odijevanje. Sve je nešto usko nategnuto zategnuto. Osjećaji, ko na to još misli. I oni su ako ih imaju zategnuti i nategnuti do samog pucanja. Važno je biti zategnut/ta ane ne „pući“. Ali kako mogu i hoće li uopšte „pući“ oni kojima je ostala samo mašta i sanjarenje.
Junak ovog teksta, živi i radi u Sarajevu. Svoj je život podredio mašti i ona je postala sastavni dio njegove svakodnevice. Cilj je obmanuti ali i zadiviti druge snagom, veličinom ali i pričom o nečem što je potpuno iracionalno i kosi se s pravilima fizike ali i vremena i prostora u kojem se nalazimo. Ali on priča i to ga ispunjava.

On je davno pokopao svoje tabue. On zna da danas ipak i muškarci i žene podjednako misle na seks. Iako misli da je njegov najveći organ upravo njegov falus zanemaruje moć mozga kao najvećeg seksualnog organa. On fantazira puno i često. Pred očima mu se nižu mnoge anonimne ljepotice. Ono što pomalo zabrinjava, jeste da li sve ostaje na fantazijama koje se verbalno izriču i time upotpunjava dan. Istraživanja su pokazala da u krevetu fantasti nisu sposobniji od realista, ali to pitanje ostaje otvoreno?
Ono što je nauka dokazala jeste pozitivno. Naime seksualno fantaziranje može pomoći pri rješavanju seksualnih poremećaja kroz koje naš junak nedvojbeno prolazi. Ja dobrovoljno pristajem da budem izložen terapiji koja se zove maštanje, ako i mali dio toga pomaže prijatelju u nevolji. Bojim se samo da vodeći se njegovim primjerom i drugi neće popustiti svoje kočnice i zakoračiti u ono što nosi naziv „zabranjenog“ Onda ćemo svi u raji shvatiti da je erotičnost puno šira zanimljivija od onoga čim se naš junak putem vizuelnih medija, ali i svaki put kada zatvori oči svakodnevno filuje. On se definitivno ne plaši fantazije laži niti ismijavanja koje uslijedi odmah nakon njegovog odlaska.
U jedno sam siguran mašta, fantazije ali i laži ostaju. Bojim se da čak i kada bi imao priliku, nebi ih učinio stvarnim, jer čarolija mašte upravo počiva u neostvarivosti.
Neka nama naš Karl Fridrih Hijeronim Minhauzen poživi pa makar mene glava malo i boljela nakon njegovog odlaska
Tarik Kapetanović infoBAR.ba
10.01.2008 13:59
|