
Otprilike..
A ljubav svemu daje dublji značaj. Postaje patetično ali ni blizu onoliko koliko pokušaji ljudi da budu ono što ustvari nisu.
Zanimljivo je, a ipak iritantno što se svi u zadnje vrijeme bore da dokažu da su neuhvatljivi i da je jedini pravi smisao života samo dobar provod. OK . Ali zašto su onda svi ti ljudi poprilično isfrustrirani? Čekajte, jesam rekla isfrustrirani???
Iskreno mi je dosta onih koji glume neuhvatljive, a prvom prilikom proklinju život što je tako nepravedan prema njima . Barem sebi dugujemo biti dosljedni naše riječi. A ako već razgovaramo o nepravdi , da je ispravimo? Da pokušamo biti otvoreni i prema sebi i drugima, po pitanju emocija i svega što ide uz to , pa se možda nešto i promjeni. ?
Nisam mogla , a da usput ne obratim pažnju na ono što je možda i najinteresantnija činjenica kod takvih, činjenica u koju sam zaista sigurna, da se hrane tračevima koji su postali tolika preokupacija da nemaju vremena da srede svoj vlastiti život. To je čudno, smiješno, kako god. Sad ja razmišljam da li su ustvari baš ti ljudi pokretači trača u kojem smo glavni akteri bili svi, bar po jednom. ?
Slažem se s tim da je teško postići da drugi shvate kako se osjećaš. Ipak postoji neka ljudska granica. Izgleda da ni ona nije dovoljna.
Koliko je sve to moja stvar irelevantno je ali ipak bi bilo dobro da si svako prvo postavi pitanje shodno vlastitoj situaciji.
Međutim imala sam priliku vidjeti i drugu stranu, stranu koja se otvoreno boji veze, ne krije to, a pritom ne mari puno za druge. Često pričamo telefonom, na kafi, ulici…Po nekim konstantnim navodima, izgleda da niko ne želi da bude u nekoj površnoj vezi , u kojoj neće biti ljubavi , pa radije bira samoću. Ali kako znamo da neće biti ljubavi? Jednostavnije bi bilo da pokažemo svoje osjećaje ili da razmislimo usput zašto nemamo sreće? Možda je upravo sami kočimo ili nesvjesno bježimo od nje?
Često si napravimo blokadu govoreći da za nas nema alternative .To je glavni problem , što ljudi ne shvataju osnovnu stvar , emocije su barem besplatne , zašto ih ne iskoristiti?
U suštini se sve to svodi na strah da ne budemo odbijeni onda kada druga osoba shvati da nismo ipak ono što su mislili. Shvatimo da smo mi ustvari bili samo romantizirana verzija i kada postanemo realni onda prestajemo biti zanimljivi. Tom kao i nizom nekih drugih neosnovanih teorija sebi stavimo jasno do znaja- ako vjeruješ u ljubav sam sebe uvaljuješ u razočarenja.
Da…,a nije razočarenje biti sam?
…
Vildana Deljkić by infoBAR.ba
25.10.2007 20:29
|